Što je sindrom iritabilnog crijeva (IBS) i kako ga možemo liječiti

Što je sindrom iritabilnog crijeva (IBS) i kako ga možemo liječiti

Uvod

Neugodni simptomi povezani sa probavnim sustavom (želucem i crijevima) svakodnevica su kod mnogih ljudi. U konzultaciji s gastroenterologom moguće je odrediti da li je riječ o sindromu iritabilnog crijeva, odnosno, IBS-u (engleski "irritable bowel syndrome"). Iritabilno crijevo kod nekih će ljudi izazvati tek blažu ili relativno umjerenu nelagodu, dok će drugi iskusiti simptome IBS-a u jačoj mjeri, prvenstveno bolove u trbuhu i promijenjenu konzistenciju stolice.
 

Što je sindrom iritabilnog crijeva (ibs)?

Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) je funkcionalni poremećaj probavnog sustava koji uzrokuje bolove u trbuhu, nadutost, zatvor ili proljev. Iako ne uzrokuje vidljive strukturne promjene u crijevima, IBS značajno narušava svakodnevno funkcioniranje crijeva. Dijagnoza se temelji na simptomima, dok prehrambene promjene i lijekovi mogu pomoći u upravljanju simptomima.

Sindrom iritabilnog kolona (IBS) najčešći je razlog za posjet gastroenterologu. Štoviše, procjenjuje se da IBS predstavlja problem za 10 do 15 % populacije u Europi, što bi značilo da zahvaća između 300 i 500 tisuća stanovnika Hrvatske. Statistike kažu da žene obolijevaju čak dvostruko češće nego muškarci.

Za razliku od nekih drugih kroničnih bolesti, njegova incidencija čini se da stagnira.

Iritabilno crijevo tradicionalno spada u funkcionalne probavne poremećaje što znači i da utječe na normalno funkcioniranje probavnog sustava, ali ne uzrokuje značajan morbiditet, tj. nema implikacija na zdravlje osobe. Ovi poremećaji prvenstveno utječu na kvalitetu života pojedinca.
 

IBS simptomi

Simptomi se kod većine pacijenta javljaju već u ranoj mladosti (ljudi mlađi od 35 godina) i obično jenjavaju u starijoj životnoj dobi. No, prema podatcima iz literature čini se je da prevalencija bolesti kod starijih od 50 godina u porastu što znači da značajan dio pacijenata ipak simptome razvija po prvi put kasnije u životu.

Simptomi funkcionalnih probavnih poremećaja definirani su Rimskim kriterijima koji su prvi put objavljeni 1989. godine, a do danas su ukupno doživjeli četiri revizije. Prema tim kriterijima simptomi se dijele u dijagnostičke i suportivne.

Glavni simptom iritabilnog kolona uključuje ponavljajuću bol u trbuhu koja se javlja barem jednom tjedno unazad 3 mjeseca te je popraćena sa dva ili više sljedećih kriterija:
  • Bol je povezana sa defekacijom (pražnjenjem crijeva)
  • Bol je povezana s promjenom u frekvenciji stolice
  • Bol je povezana sa promjenom u formi stolice
U praksi, pacijenti najčešće prijavljuju olakšanje tegoba nakon obavljene velike nužde, a stolica je promijenjena na način da se javlja više puta dnevno i pritom je kašaste ili vodene konzistencije, odnosno kod dijela ljudi izostaje nekoliko dana, a konzistencijom bude tvrda i kugličasta.

Za klasifikaciju forme stolice koristimo se Bristolskom skalom (Eng. „Bristol stool chart - BSC“) koja nam pomaže definirati da li je u pacijenta ubrzan ili usporen tranzit stolice kroz probavnu cijev. Na temelju forme i konzistencije stolice prema Bristolskoj skali pacijente s IBS-om grupiramo u potkategorije:
  • IBS - D (više od 25% stolica je mekše konzistencije)
  • IBS - C (više od 25% stolica je tvrđe konzistencije)
  • IBS - M (stolice se izmjenjuju konzistencijom)

Osim navedenih simptoma pacijenti najčešće prijavljuju i druge simptome poput nadutosti, pojave sluzi u stolici te simptoma koje pripisujemo želucu poput žarenja, osjećaja punoće ili rane sitosti te češćeg podrigivanja. Osim probavnih simptoma obično su prisutni i sljedeći simptomi:
  • Češći nagoni na mokrenje
  • Bolovi u donjem dijelu leđa
  • Naglašen umor
  • Glavobolje
  • Poremećaji spavanja
  • Anksioznost

Kako je IBS kronično stanje, tipično je da se simptomi javljaju u fazama te pacijenti mogu odrediti kada su simptomi više izraženi, odnosno postoje periodi kada su simptomi značajno utišani.
 

Uzroci i dijagnoza IBS-a

Točan mehanizam bolesti nije do kraja razjašnjen no sasvim je izvjesno da se radi o kompleksnoj bolesti koja uključuje genetičke, imunološke i okolišne faktore poput hrane i sastava naše mikrobiote. Psihosocijalni čimbenici poput ranih životnih iskustava, odgoja, ali i stavova prema zdravlju i bolesti također igraju ključnu ulogu.

Relativno nedavno je došlo do promjene koncepta prema kojem se funkcionalni probavni poremećaji sve više smatraju poremećajima osovine mozak - crijevo.

Interakcija između središnjeg živčanog sustava, perifernog, autonomnog živčanog sustava, crijevnog enteričkog živčanog sustava te imunološkog sustava i crijevne mikrobiote ključna je u razumijevanju ove česte bolesti.

Pojmovi poput visceralne hipersenzitivnosti i centralne senzitizacije sugeriraju da je kod većine pacijenata sa IBS-om prisutan i senzorički poremećaj u transmisiji i percepciji signala (poput boli) koji dolaze iz probavnog sustava i ostatka tijela.

Učestala udruženost sa psihološkim stanjima poput anksioznosti i depresije govore u prilog ovoj kompleksnoj interakciji.

Rizični čimbenici koji dovode do pojave simptoma najčešće su stres i crijevne infekcije, ali i traumatski događaji u ranom djetinjstvu, kao i pretjerana upotreba antibiotika.

Kako se IBS češće javlja kod članova obitelji postoji i izvjesna genetska predispozicija za nasljednost ovog sindroma.

Za postavljanje dijagnoze IBS-a nužno je ispunjenje ranije spomenutih Rimskih kriterija, ali uz uvjet da su isključeni potencijalni organski uzroci.

Bolesti koje diferencijalno dijagnostički valja isključiti uključuju:
  • celijakiju,
  • upalne bolesti crijeva,
  • intolerancije na hranu,
  • SIBO.
  • eozinofilne gastrointestinalne bolesti
  • tumore probavne cijevi.

Ekstenzivna dijagnostička obrada najčešće nije nužna, a liječnik je na temelju anamneze i dobi pacijenta može dodatno proširiti. Ovisno o tomu kako pacijent opisuje svoje stanje, daljnja dijagnostika može uključivati laboratorijske testove (krvi i stolice), postupke poput kolonoskopije i ultrazvuka abdomena, a kod žena se preporučuje i ginekološki pregled.

Ako vaš liječnik prepozna potrebu za kolonoskopijom, savjetujemo vam da pročitate naše savjete kako se najbolje pripremiti za kolonoskopiju.
 

Liječenje sindroma iritabilnog crijeva

Za IBS nažalost nema etiološkog lijeka, odnosno ne postoji jedan lijek već za svakoga osobno treba pronaći odgovarajući plan liječenja. S ciljem poboljšanja pacijentove kvalitete života, koristimo se raznim pristupima. Terapijske intervencije se mogu podijeliti u nekoliko kategorija koje uključuju:
  • promjene životnog stila
  • prehranu
  • lijekove
  • psihološke tehnike

Tjelovježba je dokazano učinkovita u kontroli simptoma IBS-a te je svakako preporučljiva.

Lijekovi koji se koriste usmjereni su na određene simptome. Najčešći simptomi koje lijekovima pokušavamo suzbiti su bol, nadutost, proljev ili zatvor te gotovo uvijek prisutna anksioznost. S tim ciljem koristimo lijekove iz skupine spazmolitka, topljivih vlakana (npr. Psyllium), laksativa, specijalnih antibiotika (rifaksimin), probiotika, ali i centralnih neuromodulatora poput tricikličkih antidepresiva ili SSRI koji uspješno uklanjaju bol, ali i popratne emocionalne simptome.

Psihološke tehnike poput kognitivno-bihevioralne terapije (KBT), hipnoterapija ili autogeni treninzi pokazuju značajnu učinkovitost u kontroli simptoma IBS-a.

Alternativne tehnike poput određenih biljnih preparata, prvenstveno ulje peperminta ili akupunktura također imaju izvjestan stupanj djelovanja na bol povezanu sa IBS-om.
 

Prehrana kod sindroma iritabilnog crijeva

Pacijenti koji boluju od IBS-a često pokušavaju pronaći uzročno - posljedičnu vezu između svojih simptoma i hrane koju konzumiraju. Takva poveznica najčešće ne postoji i sve namirnice mogu provocirati simptome IBS-a.

No, poznato je da određene namirnice pogoršavaju simptome u većine bolesnika. To su namirnice koje sadržavaju fermentabilne ugljikohidrate poput oligosaharida, disaharida, monosaharida i poliola. Dijeta koja ima za cilj eliminaciju ovih namirnica iz prehrane dobila je sukladno naziv „low-FODMAP“ tvoreći akronim navedenih namirnica. Smatra se da ove namirnice u crijevima izazivaju više plinova, što rezultira grčevima i proljevom.

Načelno, prema FODMAP protokolu treba u prehrani izbjegavati:
  • laktozu (kravlje mlijeko, puding, svježe sireve)
  • fruktozu (voće poput jabuka, krušaka, trešanja i lubenice te med i zaslađivače kao što je agavin sirup)
  • fruktane (ima ih u artičokama, šparogama, brokuli, češnjaku i luku)
  • galakto-oligosaharide (nalaze se u slanutku, leći, grahu i soji)
  • poliole (nalaze se u jabukama, borovnicama, breskvama i šljivama, povrću poput cvjetače, gljiva i graška te umjetnim sladilima)

Treba naglasiti kako je low-FODMAP dijeta jako restriktivna i preporučljivo je provoditi ju pod nadzorom nutricionista. Preduga restrikcija unosa ovih namirnica može rezultirati deficitom određenih nutrijenata.
 

Život s IBS-om, savjeti i trikovi

Ukoliko je sigurno da određena namirnica češće provocira simptome IBS-a savjetuje se izbjegavati takvu hranu. Pacijente se uvijek potiče da se bave sportom i rekreacijom te da izbjegavaju štetne životne navike poput pretjerane konzumacije alkohola ili pušenje. Od velike pomoći su tehnike opuštanja i reduciranja stresa. Pacijente se savjetuje i da vode dnevnik u koje će bilježiti kada i na koji način se javljaju simptomi, jer na taj način možemo lakše otkriti koji su okidači za njihovu pojavu.
 

Kada posjetiti liječnika

Većina ljudi ima blage do umjerene simptome IBS - a, a tek manji dio vrlo teške simptome.

Liječnika treba posjetiti kada simptomi onemogućavaju obavljanje svakodnevnih zadataka ili kada postoji sumnja na organski uzrok za simptome. Takve simptome nerijetko nazivamo alarmantni simptomi jer sugeriraju potencijalno ozbiljno stanje.
Takvi simptomi uključuju:
  • neželjeni gubitak na tjelesnoj težini
  • pojava krvi u stolici
  • nalaz anemije u krvnoj slici ili povišeni upalni parametri
  • vrućicu
  • pojava simptoma tokom noći
 

Zaključak


Sindrom iritabilnog kolona vrlo je učestalo stanje koje značajno narušava kvalitetu života, a liječenje najčešće zahtjeva individualizirani pristup sukladno simptomima koje pacijent proživljava. Za uspješno liječenje IBS - a ključno je se uspostavi odnos povjerenja između pacijenta i gastroenterologa obzirom da je vrlo često upravo razgovor i pojašnjene mehanizama koji dovode do pojave simptoma ključ dobre terapije. Adekvatnim pristupom moguće je znatno smanjiti pojavu simptoma i time vratiti željenu kvalitetu života.


Literatura

Enck P, Aziz Q, Barbara G, Farmer AD, Fukudo S, Mayer EA, et al. Irritable bowel syndrome. Nat Rev Dis Prim. 2016;2:16014.

Eijsbouts C, Zheng T, Kennedy NA, Bonfiglio F, Anderson CA, Moutsianas L, et al. Genome-wide analysis of 53,400 people with irritable bowel syndrome highlights shared genetic pathways with mood and anxiety disorders. Nat Genet. 2021;53:1543-52.

Rao M, Gershon MD. The bowel and beyond: the enteric nervous system in neurological disorders. Nat Rev Gastroenterol Hepatol. 2016;13:517-28.

Osadchiy V, Martin CR, Mayer EA. The Gut-brain axis and the microbiome: mechanisms and clinical implications. Clin Gastroenterol Hepatol. 2019;17:322-32.

Ford AC, Quigley E, Lacy BE, Lembo AJ, Saito YA, Schiller LR, et al. Effect of antidepressants and psychological therapies, including hypnotherapy, in irritable bowel syndrome: systematic review and meta-analysis. Am J Gastroenterol. 2014;109:1350-65.

MAYER, Emeran A.; RYU, Hyo Jin; BHATT, Ravi R. The neurobiology of irritable bowel syndrome. Mol. Psychiatry, 2023, 28.4: 1451-1465.
Nazovite i rezervirajte termin