Polipi debelog crijeva: Simptomi, liječenje i što trebate znati

Polipi debelog crijeva: Simptomi, liječenje i što trebate znati
Cilj svake preventivne kolonoskopije je detektirati polipe debelog crijeva. Naime, gotovo svi karcinomi debelog crijeva nastaju iz ovih izraslina na sluznici crijeva, a jedino ih endoskopski možemo adekvatno detektirati. Polipi na debelom crijevu nastaju kroz život kao rezultat genetičkih i okolišnih čimbenika. Najčešće ne daju simptome, ali se mogu uspješno ukloniti postupkom polipektomije obzirom da sami ne mogu nestati.
 

Što su polipi debelog crijeva?

Polipi na crijevima su tvorbe koje nastaju na sluznici (unutarnji sloj stijenke crijeva) kroz godine života te kako starimo njihova učestalost raste. Mogu se javljati pojedinačno ili se mogu javljati u sklopu polipoznih sindroma kada se duž probavne cijevi, a osobito u debelom crijevu može naći na tisuće polipa. Polipozni sindromi su nasljedne bolesti i njihova učestalost je mnogo rjeđa od pojave pojedinačnih polipa.

Polipi se mogu javiti u bilo kojem dijelu probavne cijeli, ali najčešći su u debelom crijevu. Upravo su nam polipi debelog crijeva osobito važni obzirom da se karcinomi najčešće javljaju upravo u debelom crijevu.

Svi karcinomi debelog crijeva nastaju po adenom - karcinom sekvenci, tj. nastaju iz polipa koji imaju maligni potencijal. Malignost polipa procjenjuje se stupnjem displazije koju patolog opisuje u patohistološkom nalazu.

Polipe možemo definirati na temelju njihovog endoskopskog izgleda (kako izgledaju pod kamerom kolonoskopa) odnosno patohistološki (pod mikroskopom) nakon njihovog uklanjanja.

Morfološki polipi mogu biti
  • ravni,
  • elevirani ili
  • peteljkasti (pedunkularni)
Histološki polipi mogu biti
  • Adenomi
  • Seratne lezije
  • Hamartomi
  • Upalni polipi
  • Polipi u sklopu polipoznih sindroma
Tri glavne odlike polipa koreliraju s malignim potencijalom: veličina polipa, histološki tip i stupanj displazije. Smatra se da gotovo svi polipi izuzev hiperplastičnih i jako malih polipa (do 5 mm) posjeduju maligni potencijal da postanu karcinomi. S veličinom polipa raste i šansa za malignu transformaciju.
 

Polipi - gdje ih sve pronalazimo?

Polip je generalni pojam za izrasline u tijelu koje nastaju na sluznicama šupljih organa. To znači da se osim u debelom crijevu mogu javiti i u svim ostalim dijelovima probavne cijevi (jednjak, želudac, tanko crijevo), ali i u šupljim organima izvan probave. Tako ih nalazimo u genito-urinarnom sustavu (mokraćni mjehur, maternica), u nosu ili u žučnom mjehuru.

Svaka od tih lokacija podrazumijeva drugačiji tip bolesti te zahtijeva zaseban pristup, dijagnostiku i liječenje. Isto tako, prognozna i utjecaj na zdravlje mora se procijeniti zasebno.

Polipi u želucu su mnogo češće benignog karaktera i mogu biti posljedica kronične upale (gastritis) ili nastati kao posljedica dugogodišnje upotrebe lijekova poput pantoprazola. No, u želucu se mogu naći i neuroendokrini tumori ili adenomi koji također izgledaju kao polipi te ih je nužno ukloniti.

U tankom crijevu polipi se javljaju rjeđe. Tanko crijevo je češće primarno sijelo neuroendokrinih tumora, submukoznih tvori te adenoma koji se javljaju u sklopu polipoznih sindroma.
 

Uzroci nastanka polipa

Mnoge pacijente zanima kako nastaju polipi te da li se mogu prevenirati odnosno što doprinosi njihovom razvoju. Istina je da su uzroci nastanka polipa mahom posljedica genetičkih promjena koje tijekom života nastaju u stanicama sluznice naše probavne cijevi. Osobito su važne mutacije APC tumor-supresor gena koje igraju ključnu ulogu u razvoju kromosomske i mikrosatelitske nestabilnosti.

To ne čudi, obzirom da se ove stanice neprestano obnavljaju te se svakodnevno događa tisuće replikacija („prepisivanje DNK zapisa“) koje s vremenom rezultiraju pogrešnim kopijama. Stanice koje nose mutacije (pogreške u prepisivanju DNK materijala) više ne podliježu normalnim mehanizmima kontrole rasta stanica. Kako se gomila broj mutacija raste vjerojatnost da će te stanice potpuno izbjeći mehanizme kontrole rasta te se nastaviti nekontrolirano širiti na uštrb zdravih stanica, tj. da će početi infiltrirati dublje slojeve stijenke i druge organe. Tada govorimo o invazivnom karcinomu.

Mutacije mogu nastati tokom života ili se mogu naslijediti. Vjerojatnost za pojavu polipa je dva do tri puta veća među srodnicima u prvom koljenu (roditelji, djeca te braće i sestre). Danas se smatra da je otprilike 10 - 30 % karcinoma familijarno, tj. nasljeđuju se generacijski.

Od čimbenika rizika za koje je nedvojbeno dokazana povezanost s razvojem karcinoma navode se
  • Pušenje
  • Pretjerana konzumacija alkohola
  • Pretjerani unos masne hrane
  • Pretilost
 

Simptomi polipa debelog crijeva

Simptomi polipa u debelom crijevu i u drugim dijelovima probavne cijevi prvenstveno ovise o veličini polipa, njegovoj lokaciji te ako se radi o neuroendokrinim tumorima, da li su aktivni (luče hormone) ili ne.
Velika većina polipa zapravo ne daje nikakve specifične simptome te ih se može otkriti jedno tijekom rutinske kolonoskopije.

Naime, polipi najčešće ne krvare pa se ne mogu otkriti testom na okultno krvarenje iz stolice (Hemookult test, FOBT ili FIT). Testovi koji detektiraju krv u stolici otkrivaju prvenstveno karcinome koji krvare. Stoga, možemo reći da smo tada već zakasnili, odnosno nismo detektirali bolest u fazi kada je ona u potpunosti rješiva endoskopski to jest tijekom same kolonoskopije.

Smetnje u prolasku stolice se također javljaju kasno odnosno kada polipi toliko narastu da zatvore lumen crijeva. To se češće događa kod polipa koji se javljaju u distalnim dijelovima debelog crijeva (sigmoidni dio i rektum) obzirom da se stolica formira tek u tim dijelovima dok je u gornjim dijelovima probave dominantno u tekućem obliku.
Bol također nije karakterističan simptom polipa.

Iz navedenog je jasno zašto su preventivne kolonoskopije važne te se preporučuju svima (muškarcima i ženama) iznad 45. godine života bez obzira da li postoje simptomi ili ne. To je najbolji način da se polipi pravovremeno dijagnosticiraju i odmah uklone kako ne bi postali karcinomi.
 

Može li polip sam nestati?

Polipi načelno ne mogu sami nestati. Njihova prirodna evolucija je da rastu veličinom. Procjenjuje se da je vrijeme potrebno da polip postane karcinom između 5 i 10 godina. Manji polipi trebaju više vremena, dok veći polipi postaju karcinomi ranije.

Prema nekim studijama tek dio vrlo malih polipa (oko 5 mm) u praćenju kroz više godina ostane nepromijenjen veličinom, a manji dio pokazuje regresiju veličine.

Važno je naglasiti da neki mali polipi (osobito ravni polipi) mogu nositi veliki maligni potencijal stoga je uklanjanje polipa na koje naiđemo tijekom kolonoskopije bez obzira na njihovu veličinu uvijek preporučljivo.
 

Dijagnoza polipa

Polipi debelog crijeva najčešće su potpuno bez simptoma. Obično se slučajno otkrivaju tijekom preventivne kolonoskopije ili u sklopu obrade anemije iz nekog drugog razloga.

Testovi koji nam stoje na raspolaganju uključuju testove stolice na okultno (oku nevidljivo) krvarenje poput gvajanskog (FOBT) ili imunokemijskog (FIT) testa, DNA testovi stolice, CT kolonografija i kolonoskopija.

Za razliku od karcinoma polipi obično ne krvare što se i reflektira na jako lošoj pouzdanosti testova stolice na okultno krvarenje u njihovoj detekciji. Ovim testovima se detektira svega 10-ak% adenoma.

DNA testovi stolice za kolorektalni karcinom pojavili su se u SAD-u 2014 godine i predstavljaju skupu, ali pouzdanu alternativu invazivnim testovima za detekciju karcinoma debelog crijeva. No, ovi testovi detektiraju manje od 50% polipa.

CT kolonografija ili virtualna kolonoskopija predstavlja još jednu neinvazivnu alternativu kolonoskopiji u detekciji polipa i karcinoma debelog crijeva. Radi se CT pregledu abdomena koji koristi napredan softver koji radi 3D rekonstrukcije lumena debelog crijeva. Kao i ranije spomenuti testovi pati od nekih nedostataka. U prvom redu koristi se ionizirajuće zračenje. Drugo, osjetljivost metode jako ovisi o iskustvu radiologa te o veličini polipa. Mali polipi se mnogo teže detektiraju ovom metodom.

Zlatni standard u detekciji polipa debelog crijeva i dalje ostaje kolonoskopija. Ovom metodom moguće je detektirati i odmah ukloniti polipe svih veličina.

Važno je istaknuti da je za adekvatnu stopu detekcije polipa iznimno važna priprema za kolonoskopiju.

Osim dobre pripreme važno je da se kolonoskopija učini u cijelosti, odnosno da se intubira cekum. Obzirom da polipi mogu nastati u svim dijelovima debelog crijeva kolonoskopija je potpuna jedino ako su pregledani svi segmenti kolona.
 

Liječenje polipa

Kada kolonoskopijom pronađemo polip u debelom crijevu ne može se sa sigurnošću reći o kakvom tipu polipa se radi te se stoga svi polipi koje detektiramo trebaju ukloniti. Polipi se u ogromnoj većini slučajeva mogu ukloniti postupkom polipektomije odmah za vrijeme kolonoskopije.

Izbor tehnike koja se koristi ovisi o veličini polipa, njegovoj lokaciji te vrsti (da li se radi o ravnim ili pedunkularnim polipima). U svakom slučaju koristi se specijalizirana oprema koja uključuje različite omče, elektrokiruršku jedinicu ili generator te različite uređaje za zaustavljanje krvarenja.
Više o različitim tehnikama polipektomije kao i njenim potencijalnim komplikacijama pročitajte na stranici “Polipektomija”.

Važno je istaknuti da ukoliko se polip ne ukloni on s godinama može postati karcinom debelog crijeva. Tek kada polip nije moguće ukloniti u cijelosti ili ako se radi o ponovnom povratku polipa na mjestu ranije polipektomije u rijetkim slučajevima se odlučujemo na kirurško uklanjanje tj. operaciju polipa.
 

Prevencija polipa debelog crijeva

Rana detekcija polipa debelog crijeva znači prevenciju razvoja karcinoma crijeva. Gledano tako karcinom debelog crijeva u potpunosti je preventabilna bolest.

Kako je ranije istaknuto, polipi ne daju simptome stoga je jedina prava prevencija kolonoskopija s navršenih 45 godina života. Ova jednostavna, sigurna te kada se radi u anesteziji i potpuno bezbolna metoda najbolja je prevencija polipa i karcinoma debelog crijeva.

Od protektivnih čimbenika koji smanjuju vjerojatnost pojave polipa i karcinoma u literaturi postoje jasni dokazi za tjelovježbu te adekvatan unos kalcija, folata i vlakana u prehrani.

Održavanjem zdravih životnih navika ne samo da ćemo život učiniti kvalitetnijim već je sasvim jasno da ćemo ga i značajno produžiti.
Nazovite i rezervirajte termin