FibroScan® jetre – tvrdoća kao mjera oštećenja jetre

FibroScan® jetre – tvrdoća kao mjera oštećenja jetre

Što je to FibroScan® jetre?

Fibroscan je jedna od elastografskih metoda kojima se koristimo u kliničkoj praksi kako bi prosudili postoje li znakovi fibroze, tj. oštećenja jetre. Fibroscan je ekstenzivno korišten u literaturi i često se uzima kao zlatni standard među elastografskim metodama, tj. u odnosu na njega se često testiraju i ostale, modernije metode.
 

Što je to elastografija?

Elastografija je tehnologija kojom se mjeri elasticitet i tvrdoća promatranog organa. Moglo bi se reći da je elastografija zapravo moderna verzija palpacije, tehnike koju liječnici u svojoj praksi koriste od antičkog vremena. Liječnici prilikom pregleda koriste osjet dodira kako bi napipali kvržice ili procijenili tvrdoću organa kojeg promatraju, a elastografija koristeći tehnologiju daje brojčanu informaciju tj. mjeru tvrdoće organa kojeg promatramo.
 

Koje sve vrste elastografije postoje?

Razvoj elastografije kao metode usko je povezan s razvojem tehnologije. Postoje dvije velike skupine elastografskih metoda; MR elastografija i ultrazvučna elastografija. Ultrazvučne elastografske metode se međusobno razlikuju po tehnologiji kojom mjere tvrdoću organa te također postoje dvije velike skupine:
  • tranzijentna elastografija (TE)
  • elastografija postraničnih valova (Shear-wave; SWE)
FibroScan® je zaštićeno ime za uređaj koji koristi tranzijentnu elastografiju kako bi izmjerio tvrdoću organa. Kod ove metode sonda isporučuje lagani mehanički val koji pacijent osjeti kao lagani udarac u kožu. Uređaj mjeri brzinu kojom se ovaj val širi kroz organe te računa njihov elasticitet, tj. tvrdoću. Elastografija postraničnih valova (Shear-wave elastografija) s druge strane koristi fokusirani ultrazvučni val koji se generira prilikom samog ultrazvučnog pregleda organa. Prednost ove metode je što se u realnom vremenu može dobiti podatak o tvrdoći organa, tj. točno određenom dijelu organa koji se promatra.
 

FibroScan® jetre ili elastografija jetre

Jedna i druga metoda daju pouzdane informacije o tvrdoći organa. Kako se radi o komplementarnim metodama koje se koriste različitom metodologijom da bi odgovorile na isto pitanje njihovi rezultati se ne mogu direktno uspoređivati. Za pravilno korištenje elastografije nužna je dobra interpretacija nalaza, bez obzira na metodu koja se koristi. Iz tog razloga, važno je da gastroenterolog koji izvodi elastografiju poznaje „pravilo 5“ te razumije uvjete koji utječu na točnost rezultata.
 

Za što se koristi elastografija jetre?

Pacijenti nerijetko pitaju gdje boli jetra? Povećanje jetre (hepatomegalija) nerijetko je povezano s laganom boli pod desnim rebrenim lukom, ali jednako često oštećenje jetre (lezija jetre) ne daje nikakvih simptoma.
Bolesti poput:
  • masne jetre (steatoza jetre)
  • alkoholne bolesti jetre
  • virusnih hepatitisa
  • autoimunih bolesti jetre
  • ciroze jetre
podižu jetrene transaminaze (jetrene probe), ali nam ne govore o tome da li se radi o oštećenju jetre, tj. oslabljenoj jetrenoj funkciji. Sam ultrazvučni pregled može nam dati odgovor na potencijali uzrok oštećenja jetre, ali ne i da li je jetrena funkcija narušena, osobito u ranijim stadijima bolesti. Elastografija je stoga jako korisna u detekciji bolesti jetre u ranim stadijima kada još uvijek nema simptoma bolesti te nam može pouzdano kazati da li je bolest uznapredovala ili ne.