Divertikulitis i divertikuloza crijeva: simptomi, prehrana i liječenje

Autor: dr. sc. Tonći Božin, dr. med.
Objavljeno: 30.6.2026.
Zadnja izmjena: 30.6.2026.
Divertikulitis i divertikuloza crijeva: simptomi, prehrana i liječenje
Divertikulitis i divertikuloza debelog crijeva česta su gastroenterološka stanja koja se osobito pojavljuju nakon četrdesete godine života. Iako se ti pojmovi često koriste zajedno, riječ je o različitim stanjima koja imaju različit tijek i zahtijevaju drugačiji pristup liječenju.

 

Što su divertikuli, divertikuloza i divertikulitis?

Divertikuli su mala izbočenja stijenke debelog crijeva koja se najčešće razvijaju u području sigmoidnog kolona. Kada osoba ima divertikule bez znakova upale ili infekcije, govori se o divertikulozi. Ako dođe do pojave upale divertikula, razvija se divertikulitis, stanje koje može uzrokovati izražene simptome i ozbiljne komplikacije ako se ne liječi na vrijeme.

Pojmovi poput divertikuloza kolona, divertikuloza sigmoidnog kolona, divertikuloza debelog crijeva ili divertikuloza sigme odnose se na prisutnost divertikula u različitim dijelovima debelog crijeva. Sama prisutnost divertikula ne znači nužno bolest, jer velik broj osoba nema nikakve simptome i za stanje sazna slučajno tijekom preventivne kolonoskopije ili druge dijagnostičke obrade. Međutim, kod dijela pacijenata mogu se razviti simptomi ili akutna upala koja zahtijeva liječenje i liječnički nadzor.

 

Zašto nastaju divertikuli?

Točan uzrok nastanka divertikula nije u potpunosti razjašnjen, ali smatra se da važnu ulogu imaju povišen tlak unutar debelog crijeva, prehrana siromašna vlaknima i dugotrajni poremećaji pražnjenja crijeva. Ranije se vjerovalo da sjemenke iz hrane mogu zapeti u divertikulima i uzrokovati upalu. No, to je opovrgnuto i danas znamo da je sigurno konzumirati sjemenke kod divertikuloze kolona.

Kod kroničnog zatvora i učestalog napinjanja tijekom stolice povećava se opterećenje na stijenku crijeva, što s vremenom može dovesti do stvaranja divertikula.

Stolica koja se impaktira („zaglavi“) u divertikulu dovodi do crijevne disbioze i pojave lagane („low grade“) upale koja može rezultirati pojavom divertikulitisa ili visceralne hipersenzitivnosti kada pacijenti prijavljuju simptome, ali bez znakova upale.

Rizik razvoja divertikuloze povećava se s dobi, osobito nakon četrdesete godine života. Veći rizik imaju osobe koje se hrane pretežno prerađenom hranom siromašnom vlaknima, osobe sa sjedilačkim načinom života, pretilošću ili kroničnim zatvorom. Pušenje i dugotrajno uzimanje određenih lijekova, posebice nesteroidnih protuupalnih lijekova, također mogu povećati mogućnost razvoja komplikacija. Obiteljska anamneza može imati dodatnu ulogu u razvoju bolesti.

Iako se divertikuli češće razvijaju sa starenjem, pravilna prehrana, redovita tjelesna aktivnost i dovoljno tekućine mogu značajno smanjiti rizik od komplikacija i ponavljanih upala.

 

Simptomi divertikuloze i divertikulitisa

Divertikuloza vrlo često ne uzrokuje nikakve simptome. Kada se tegobe ipak pojave govorimo o divertikularnoj bolesti koja ima širok spektar prezentacije.

Kod pacijenata koji se žale na bolove u projekciji sigmoidnog kolona, imaju nadutost i promijenjenu konzistenciju stolice, ali bez znakova upale govorimo o simptomatskoj nekompliciranoj divertikularnoj bolesti (SUDD).

S druge strane, akutni divertikulitis razvija se naglo i simptomi su znatno izraženiji. Najčešće se javlja jaka i stalna bol u lijevom donjem dijelu trbuha, često praćena povišenom tjelesnom temperaturom, zimicom, mučninom i općom slabošću. Trbuh može biti osjetljiv na dodir, a kod nekih pacijenata dolazi do izraženih promjena stolice i probavnih smetnji.

Kod komplicirane divertikularne bolesti mogu se pojaviti krv u stolici (divertikularno krvarenje) koje je češće u ljudi azijskog podrijetla, izražena slabost ili znakovi širenja infekcije što ukazuje na perforaciju.

Budući da simptomi divertikulitisa mogu nalikovati drugim hitnim stanjima u abdomenu, pravodobni pregled gastroenterologa ili kirurga iznimno je važan.

 

Moguće komplikacije

Ako se divertikulitis ne liječi na vrijeme, može dovesti do ozbiljnih komplikacija. Upala se može proširiti izvan crijeva i uzrokovati stvaranje apscesa, perforaciju crijeva ili razvoj peritonitisa, odnosno upale potrbušnice. Kod nekih pacijenata dolazi do krvarenja, stvaranja fistula između crijeva i drugih organa ili opstrukcije crijeva.

Hitnu liječničku pomoć potrebno je potražiti kod:
  • naglog pogoršanja bolova u trbuhu,
  • temperature iznad 38 °C,
  • pojave krvi u stolici,
  • tvrdog i napetog abdomena ili
  • nemogućnosti ispuštanja stolice i plinova.
Takvi simptomi mogu upućivati na razvoj komplikacija koje zahtijevaju hitno liječenje, a ponekad i operativni zahvat.

 

Dijagnostika divertikulitisa

Dijagnoza divertikulitisa postavlja se na temelju simptoma, kliničkog pregleda, laboratorijskih nalaza i slikovne dijagnostike. Liječnik tijekom pregleda procjenjuje lokalizaciju i intenzitet bolova te eventualnu osjetljivost trbuha. Laboratorijske pretrage često pokazuju povišene upalne parametre poput CRP-a i leukocita.

Kod akutnog divertikulitisa najvažnija dijagnostička metoda je CT abdomena jer omogućuje preciznu procjenu upale i otkrivanje mogućih komplikacija. Intestinalni ultrazvuk abdomena može biti koristan kod blažih oblika bolesti i u početnoj procjeni stanja.

Kolonoskopija se izvodi nakon smirivanja akutne upale, najčešće nakon 6 - 8 tjedana kako bi se isključile druge bolesti debelog crijeva, uključujući polipe ili tumorske promjene. U Poliklinici Arista dostupni su gastroenterološki pregledi, laboratorijska obrada, ultrazvuk abdomena i bezbolna kolonoskopija u anesteziji.

 

Liječenje divertikulitisa

Liječenje ovisi o težini bolesti i prisutnosti komplikacija. Nekomplicirani divertikulitis u većini slučajeva može se liječiti ambulantno uz mirovanje, povećan unos tekućine i privremeno prilagođenu prehranu. Pacijentima se preporučuje lagana ili tekuća prehrana kako bi se smanjilo opterećenje crijeva tijekom akutne upale.

Ovisno o kliničkoj slici, liječnik može propisati lijekove protiv bolova i antibiotike za divertikulitis. Tablete i drugi lijekovi za divertikulitis određuju se prema težini upale i kliničkoj slici. Terapija se uvijek određuje individualno, a samoinicijativno uzimanje antibiotika nije preporučljivo.

Komplicirani divertikulitis zahtijeva bolničko liječenje i primjenu intravenskih antibiotika. U određenim slučajevima potrebno je drenirati apsces, dok je operacija rezervirana za najteže komplikacije poput perforacije crijeva, peritonitisa ili učestalih ponavljanih upala koje značajno narušavaju kvalitetu života pacijenta.

 

Prehrana kod divertikuloze i divertikulitisa

Prehrana ima važnu ulogu i u liječenju i u prevenciji ponovnih upala. Tijekom akutnog divertikulitisa preporučuje se privremena tekuća ili lako probavljiva prehrana koja uključuje juhe, bistre tekućine i namirnice sa smanjenim udjelom vlakana koje minimalno opterećuju probavni sustav. Cilj takve prehrane je smiriti upalu i omogućiti oporavak crijeva. Kako se simptomi povlače, postupno se uvodi mekša hrana poput riže, kuhanog povrća, banana i tosta.

Nakon smirivanja akutne faze preporučuje se prehrana bogata vlaknima. Redovit unos voća, povrća, integralnih žitarica i mahunarki pomaže održavanju uredne probave i smanjenju tlaka u debelom crijevu. Povećanje unosa vlakana treba biti postupno kako bi se izbjegli nadutost i nelagoda. Dovoljan unos tekućine također je važan za pravilno funkcioniranje probavnog sustava.

Danas se više ne preporučuje rutinsko izbjegavanje sjemenki, kokica i orašastih plodova jer novija istraživanja nisu pokazala povezanost tih namirnica s povećanim rizikom razvoja divertikulitisa.

Kava kod većine osoba nije zabranjena, ali kod nekih pacijenata može pojačati nadutost ili iritaciju crijeva. Ako se simptomi pogoršavaju nakon konzumacije kave, preporučuje se smanjiti unos i pratiti reakciju organizma.

Kod dijela pacijenata probiotici mogu pomoći u regulaciji probave i smanjenju nadutosti, iako znanstveni dokazi još nisu potpuno jednoznačni. Odabir probiotika treba prilagoditi individualnim simptomima i preporuci liječnika ili gastroenterologa.

 

Pregled gastroenterologa u poliklinici Arista

U Poliklinici Arista pacijentima su dostupni specijalistički gastroenterološki pregledi, ultrazvuk abdomena, laboratorijska dijagnostika i suvremena kolonoskopija pod anestezijom. Bezbolna kolonoskopija omogućuje detaljan pregled debelog crijeva te preciznu dijagnostiku divertikuloze, divertikulitisa, polipa i drugih bolesti probavnog sustava.

Važno je naglasiti da informacije u ovom članku ne mogu zamijeniti pregled liječnika ni individualnu medicinsku procjenu. Kod pojave simptoma potrebno je pravodobno javiti se gastroenterologu kako bi se postavila točna dijagnoza i započelo odgovarajuće liječenje.
Nazovite i rezervirajte termin

Česta pitanja

  • Većina osoba s divertikulozom može umjereno konzumirati kavu bez većih poteškoća.
  • Međutim, kod nekih pacijenata kofein može pojačati nadutost, grčeve ili nelagodu u trbuhu.
  • Ako primijetite da se simptomi pogoršavaju nakon konzumacije kave, preporučuje se smanjiti unos ili privremeno izbjegavati napitke s kofeinom, osobito tijekom akutne upale.
  • Probiotici mogu pomoći određenim pacijentima u održavanju ravnoteže crijevne mikrobiote te smanjenju nadutosti i probavnih tegoba.
  • Ipak, njihov učinak nije jednak kod svih osoba i ne mogu zamijeniti standardno liječenje divertikulitisa.
  • O izboru probiotika najbolje je savjetovati se s gastroenterologom koji može preporučiti preparat prilagođen simptomima i stanju pacijenta.
  • Stare preporuke o izbjegavanju sjemenki, kokica i orašastih plodova danas se uglavnom više ne smatraju opravdanima.
  • Dosadašnja istraživanja nisu pokazala da te namirnice povećavaju rizik od razvoja divertikulitisa ili izazivaju upalu divertikula.
  • Većina pacijenata može ih konzumirati bez ograničenja, osim ako individualno primjećuju pogoršanje simptoma.
  • Trajanje akutnog divertikulitisa ovisi o težini upale i općem zdravstvenom stanju pacijenta.
  • Blaži oblici bolesti najčešće se smiruju unutar nekoliko dana do tjedan dana uz odgovarajuću terapiju i prilagođenu prehranu.
  • Kod težih ili kompliciranih oblika oporavak može trajati znatno dulje te zahtijevati bolničko liječenje i dodatnu obradu.
  • Kod dijela pacijenata divertikulitis se pojavi samo jednom, dok drugi mogu imati ponavljane epizode upale.
  • Rizik ponovnog razvoja bolesti moguće je smanjiti pravilnom prehranom bogatom vlaknima, redovitom tjelesnom aktivnošću, dovoljnim unosom tekućine i održavanjem zdrave tjelesne težine.
  • Redovite gastroenterološke kontrole također su važne za praćenje bolesti i prevenciju komplikacija.
  • Operativno liječenje potrebno je relativno rijetko i uglavnom se provodi kod razvoja ozbiljnih komplikacija poput perforacije crijeva, apscesa, fistula ili opetovanih teških upala koje značajno narušavaju kvalitetu života pacijenta.
  • O potrebi operacije odlučuje kirurg u suradnji s gastroenterologom, nakon detaljne dijagnostičke obrade i procjene stanja pacijenta.
  • Prehrana ovisi o fazi bolesti. Tijekom akutne upale preporučuje se tekuća i lako probavljiva hrana s malo vlakana, primjerice juhe, bistre tekućine, riža, kuhano povrće i banane.
  • Za doručak u toj fazi odgovaraju bijeli tost, kuhane žitarice ili jogurt.
  • Nakon smirivanja upale postupno se uvodi prehrana bogata vlaknima, uz dovoljan unos tekućine, čime se smanjuje rizik ponovnih upala.