Anestezija: vrste anestezije, postoje li rizici i koje su zablude

Objavljeno: 25.8.2025.
Zadnja izmjena: 25.8.2025.
Anestezija: vrste anestezije, postoje li rizici i koje su zablude

Možemo li zamisliti suvremenu medicinu bez anestezije? Anestezija se smatra jednim od najvećih otkrića 19. stoljeća. Anesteziologija je kroz svoju 160 godina dogu povijest postala neizostavan dio ne samo kirurških, već i svih drugih kliničkih struka.

Usprkos tome i dalje postoje zablude o njenoj škodljivosti. Prava istina je da su razvojem tehnologije anesteziološki postupci postali iznimno sigurni, a oporavak mnogo brži. U suvremenoj medicini, bezbolan medicinski postupak, bio on kirurški ili dijagnostički, je pravo svakog pacijenta.
 

Što je anestezija i koje vrste postoje?

Anestezija je niz medicinskih postupaka kojima je cilj  kontrolirana blokada boli, osjeta i svjesnosti tijekom kirurških ili dijagnostičkih postupaka. 

Anesteziološke tehnike su različite, a generalno ih možemo podijeliti u četiri glavne skupine: lokalna, opća, regionalna anestezija, te sedacija (monitorirana anesteziološka skrb).
 
 

Lokalna anestezija

Lokalna anestezija je vrsta anestezije kod koje se lokalni anestetik aplicira točno u područje zahvata, što izaziva gubitak osjeta u malom području. Kod ove vrste anestezije nije potreban nadzor vitalnih funkcije, te je izvodi sam operater. Najčešće se koristi u stomatologiji, te kod manjih zahvata na koži. Vrlo je sigurna i kratkodjelujuća.
 
 

Spinalna i epiduralna anestezija

Cilj regionalne anestezije je blokirati prijenos boli iz određenog dijela tijela prema centralnom živčanom sustavu. Najčešće i najstarije iz ove skupine tehnika su spinalna anestezija i epiduralna anestezija, kod kojih se lokalni anestetik aplicira u blizini leđne moždine (kod spinalne anestezije unutar, a kod epiduralne izvan tvrde ovojnice), što dovodi do gubitka osjeta u donjem dijelu tijela (od pupka na niže).

U regionalnoj anesteziji postoji još niz tehnika, kod kojih se lokalni anestetik uz pomoć ultrazvuka aplicira točno u područje pojedinog živca ili živčanog pleksusa što dovodi do gubitka osjeta u vrlo selektivnom području.
Za vrijeme zahvata u regionalnom bloku (regionalnoj anesteziji) pacijent je sediran (uspavan) kako bi ugodnije podnio zahvat.
 
 

Opća anestezija i kratkotrajna opća anestezija (sedacija)

Opća anestezija je lijekovima inducirano stanje dubokog gubitka svijesti, gubitka osjeta u cijelom tijelu, i mišićne relaksacije. Opća anestezija se koristi uglavnom kod kirurških zahvata, rijetko kod dijagnostičkih.

Sedacija (monitorirana anesteziološka skrb) je tehnika koja se najčešće koristi kod dijagnostičkih postupaka ili u kombinaciji sa lokalnom i regionalnom anestezijom.

Za razliku od opće anestezije, kod sedacije je san dosta plići, te su stoga buđenje i oporavak brži (već nakon 30 minuta pacijent je na nogama).

Sedacija se vrši upotrebom kratkodjelujućih intravenskih anestetika (najčešće propofolom), dok se kod opće anestezije uz intravenski hipnotik, koriste još i mišićni relaksansi, opijati i anesteziološki plinovi. 

Za vrijeme sedacije pacijent spontano diše uz suplementaciju kisikom, za razliku od opće anestezije gdje je pacijent intubiran i diše putem anesteziološkog aparata. Kod jedne i druge tehnike nadzor nad vitalnim funkcijama je obavezan, kako bi zahvat protekao sigurno.

Niti jedna od ovih tehnika nije gotov proizvod. Nakon odabira anesteziološke tehnike, potrebno ju je prilagoditi svakom pacijentu individualno, uzimajući u obzir zdravstveno stanje pacijenta, prirodu samog zahvata, kao i tehničke i organizacijske uvjete.
 
 

Uloga anesteziologa: više od “uspavljivanja”

Svaka anestezija započinje razgovorom između pacijenta i anesteziologa. Preoperativna anesteziološka obrada iznimno je važna za sigurnost pacijenta i uspješan klinički postupak.

Razgovorom sa pacijentom i uvidom u medicinsku dokumentaciju, cilj je procijeniti zdravstveno stanje pacijenta, te prepoznati faktore rizika koji bi mogli dovesti do komplikacija u anesteziji.

Ukoliko se otkriju neki od ranije nepoznati rizici, potrebno ih je dodatno obraditi. 

Cilj je također i temeljito informirati pacijenta o anesteziološkom postupku, kao i o mogućim komplikacijama.
 
 

Nuspojave i posljedice anestezije: što je mit, a što stvarnost

Kronične bolesti znatno utječu na odabir anesteziološke tehnike i lijekova koji će biti korišteni u anesteziji. Radi se u prvom redu o bolestima dišnog sustava (astma, KOPB)  kardiovaskularnog sustava (koronarna bolest, aritmije, arterijska hipertenzija), zatim neurološke  (epilepsija, Parkinsonova bolest), bubrežne (bubrežno zatajenje, hemodijaliza), jetrene (ciroza jetre), te endokrinološke bolesti (dijabetes, hipotireoza).

Iznimno je važno da pacijent redovito uzima propisanu terapiju, te da se redovito kontrolira kod nadležnog specijaliste. Na dan operacije, anesteziolog može prilagoditi terapiju ovisno o tipu anestezije.

''Što ako se ne probudim?'' i ''Što ako ostanem budan?''. Strah od umiranja zbog anestezije i strah od buđenja dok zahvat još traje najčešći su strahovi kod pacijenata, a iskusnom anesteziologu oni zvuče pomalo filmski i nezamislivo.

U realnosti, najčešće komplikacije anestezije, kao što su
  • alergijske reakcije,
  • komplikacije od strane dišnog sustava (bronhospazam, laringospazam),
  • mučnina i povraćanje,
  • otežana intubacija,
  • produženo buđenje,
  • aspiracija i sl.
nisu teške i brzo se rješavaju.

Navike kao što su pušenje i konzumacija alkohola mogu povećati rizik za komplikacije u anesteziji, te ih je uputno izbjegavati.

Dugoročne posljedice anestezije su također ekstremno rijetke, primjerice postoperativna kognitivna disfunkcija (kognitivno i neurološko oštećenje). Ostale dugoročne posljedice najčešće nisu prave posljedice same anestezije već komplikacija koje se rijeko mogu dogoditi za vrijeme kirurškog zahvata (komplikacije povezane s intubacijom i mehaničkom ventilacijom ili srčane aritmije).

Pravilnom preoperativnom obradom i pripremom većina navedenih komplikacija može se prijevremeno spriječiti. Razvojem tehnologija anesteziologija je postala jedno od najsigurnijih područja suvremene medicine, sa nižom stopom komplikacija od većine kirurških i intervencijskih struka. 

 

Zašto nije pametno raditi endoskopiju bez anestezije

Gastroenterološka endoskopija (gastroskopija i kolonoskopija) je skupni naziv za niz vrlo korisnih i u praksi često izvođenih invazivnih dijagnostičkih postupaka koji su povezani sa znatnom nelagodom i vrlo često boli za pacijenta.
Kada se ovi pregledi rade bez anestezije u praksi to znatno otežava izvođenje samog pregleda jer pacijent trpi nelagodu i bol, a gastroenterolog se iz tog razloga žuri završiti pregled čim prije. Pritom, pacijent je (osobito na gastroskopiji) nesuradljiv i nerijetko pregled završava bez postignutog cilja (uzimanje uzoraka ili detaljnija inspekcija specifičnih dijelova probavnog sustava).

Korištenjem anestezije, konkretno najčešće sedacije se eliminiraju ove poteškoće. Anestezija omogućava da gastroenterolog obavi pregled opušteno s dovoljno vremena i posvećenosti.
S druge strane, pacijent spava, ne osjeća bol i nelagodu, a nakon buđenja nema sjećanja na sam pregled te se osjeća potpuno relaksirano i odmoreno.

Mit da anestezija povećava rizik od samog dijagnostičkog pregleda (gastroskopije ili kolonoskopije) je potpuno neutemeljen i netočan. Štoviše, prema literaturi komplikacije su niže kada se koristi anestezija.
Protivno nekim mišljenjima, gastroenterologu nije nužna suradanja pacijenta kako bi obavio pregled sigurno i u cijelosti, baš kao što ni kirurgu ne treba budan pacijent kako bi obavio operaciju.

 

Zaključak: informirani pacijent je sigurniji pacijent

Znanje je najbolje oružje protiv straha. Ne slušajte „susjede“ ili generalno ljude koji nisu profesionalci u struci o kojoj daju savijete.

Anestezija je civilizacijsko dostignuće koje nam omogućava da inače bolne medicinske postupke, izvodimo na bezbolan, human i siguran način.
Nazovite i rezervirajte termin