Astma

Astma je kronična bolest karakterizirana upalom dišnih puteva koju izazivaju različiti iritansi, a to rezultira djelomičnom, najčešće potpuno reverzibilnom opstrukcijom dišnih puteva. U bolesti se izmjenjuju asimptomatski periodi s akutnim pogoršanjima. Prilikom napadaja astme steže se sloj glatkih mišića sužavajući dišni put. Sluznica zbog upale nabrekne (oteče) i stvara se više sluzi što izaziva dodatno suženje bronha.

Trigeri i dijagnoza astme:
Simptomi, testovi i praćenje disajnih funkcija

Trigeri za potencijalna pogoršanja astme su virusne upale, alergeni, duhanski dim, vježbanje, stres te neki od lijekova poput beta blokatora, nesteroidnih antireumatika, acetilsalicilne kiseline (Aspirin). Klasični simptomi astme su piskanje (wheezing), kašalj, zaduha, stezanje u prsima, a simptomi variraju u intenzitetu i tijekom vremena. Zbog noćne predominacije parasimpatičkog živčanog sustava koji dovodi do suženja bronha vrlo često se javljaju noćni napadaji otežanog disanja. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i statusa uz potvrdu testova plućne fukcije (spirometrija s Ventolin testom).

Testovima plućne funkcije (odnosno spirometrijom) utvrđuje se stupanj, kao i reverzibilnost opstrukcijskih smetnji ventilacije. U nekim slučajevima se ne može sa sigurnošću dijagnosticirati astma niti nakon svega navedenog pa je potrebno napraviti test kojim se utvrđuje pojačana bronhalna aktivnost, tj. hiperreaktivnost bronha koja je karakteristična za astmu.

Bronhoprovokacijska testiranja izvode se u remisiji bolesti, pri normalnoj funkciji pluća. U daljnjim praćenjima za procjenu terapije je dovoljno raditi samo spirometriju. Vršni ekspiratorni protok (PEF), mjera protoka zraka i bronhoopstrukcije, služi za procjenu težine egzacerbacije astme (pokazuje terapijski odgovor i prati trend težine bolesti svakodnevnim bilježenjem dobivenih vrijednosti PEF–a). Kućno praćenje vrijednosti PEFa je posebno korisno jer omogućava tabelarni prikaz napredovanja bolesti i praćenje terapijskog odgovora u bolesnika s umjerenom do teškom trajnom astmom. Kada je astma u stanju mirovanja, dovoljno je izmjeriti samo jutarnji PEF.

Ukoliko PEF padne ispod 80% od bolesnikovog najboljeg rezultata, PEF treba mjeriti 2 puta dnevno kako bi se utvrdila njegova dnevna varijacija. Glavni lijek u terapiji astme su inhalacijski kortikosteroidi, a ovisno o stupnju težine astme moguće ih je kombinirati i s agonistima beta-2 receptora. Također u terapijske svrhe se mogu koristiti i antikolinergički lijekovi, antileukotrijeni, a kod težih oblika astme i kortikosteroidi i peoralnom obliku u maloj dozi. Za tešku astmu je rezervirana biološka terapija.