Sve što trebati znati o astmi- vrste, simptomi i liječenje

Sve što trebati znati o astmi- vrste, simptomi i liječenje

Što je astma?

Astma je kronična opstruktivna upalna bolest dišnih puteva koja uzrokuje suženje bronha i prezentira se kao epizode otežanog disanja, kašlja, stezanja u prsima i piskanja pri disanju.
 
Mehanizmi koji dovode do razvoja astme temelje se na imunološkoj preosjetljivosti i kroničnoj upali. Kada osoba s astmom udahne određene tvari koje inače ne bi izazvale reakciju kod zdrave osobe (pelud, prašina, hladni zrak) njezin imunološki sustav reagira pretjerano, što dovodi do oticanja sluznice dišnih puteva, kontrakcije glatkih mišića oko bronha i stvaranja guste sluzi koja dodatno zatvara dišne putove. Takvo stanje izaziva karakteristične simptome astme, a u težim slučajevima može rezultirati ozbiljnim napadima koji zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju.
 
Astma se može razviti u bilo kojoj životnoj dobi, iako najčešće započinje u djetinjstvu. Neki oblici bolesti s godinama mogu oslabiti ili čak nestati, dok kod drugih osoba simptomi ostaju prisutni tijekom cijelog života. Iako još uvijek nije moguće u potpunosti izliječiti astmu, uz pravilno tretiranje bolest se može držati pod kontrolom, što dopušta osobi s astmom normalan i aktivan život.
 
 

Vrste astme

Postoji više vrsta astme, a razlikuju se po uzrocima, simptomima i načinu na koji reagiraju na terapiju. Poznavanje različitih oblika ove bolesti važno je za pravilnu dijagnozu i učinkovit plan liječenja.
 
 

Bronhijalna astma

Astma se ponekad naziva i bronhijalna astma, kako bi se diferencirala od tzv. kardijalne astme.
 
Bronhijalna astma je opći naziv za kronični oblik astme koji pogađa bronhe, glavne dišne puteve koji dovode zrak u pluća. Ova bolest karakterizirana je epizodama suženja bronhija, upalom i pojačanim stvaranjem sluzi, što zajedno dovodi do otežanog disanja. Najčešći simptomi bronhijalne astme uključuju kratkoću daha, osjećaj stezanja u prsima, noćni ili jutarnji kašalj te piskanje pri izdisaju.
 
Iako uzroci bronhijalne astme mogu biti različiti, najčešće su povezani s alergijama, respiratornim infekcijama, zagađenjem zraka, pušenjem, stresom ili intenzivnim fizičkim naporom. Tijekom napadaja bronhijalne astme, dišni putevi postaju toliko suženi da osoba može imati ozbiljne poteškoće s disanjem, što ponekad zahtijeva hitnu medicinsku pomoć.
 
 

Alergijska astma

Alergijska astma najčešći je oblik astme i usko je povezana s drugim alergijskim stanjima poput ekcema ili alergijskog rinitisa. Ovaj oblik bolesti nastaje kada imunološki sustav reagira na inače bezopasne tvari iz okoline koje nazivamo alergenima. Najčešći alergeni koji izazivaju ovu vrstu astme uključuju pelud, kućnu prašinu, grinje, životinjsku dlaku i perut te neke prehrambene alergene.
 
Kod osobe s alergijskom astmom, kontakt s alergenom pokreće reakciju imunološkog sustava gdje se pretjerano oslobađaju upalni čimbenici koji dovode do sužavanja dišnih puteva (bronhokonstrikcija). Simptomi mogu varirati od blagih do ozbiljnih a uključuju kašalj, teško disanje, osjećaj gušenja i piskanje u prsima. Ova vrsta astme često je sezonska, osobito kod osoba alergičnih na pelud, ali može biti i prisutna tijekom cijele godine ako je osoba stalno izložena alergenima, primjerice u zatvorenim prostorima s grinjama ili kućnim ljubimcima.
 
 

Nealergijska astma

Nealergijska astma nije povezana s imunološkom reakcijom na alergene, već s drugim čimbenicima koji nadražuju dišne putove. Ovaj oblik astme češće se javlja u kasnijoj životnoj dobi, a poznati okidači uključuju izloženost hladnom zraku, fizičku aktivnost (tzv. astma izazvana naporom), infekcije dišnog sustava, stres, onečišćenje zraka, duhanski dim i jake mirise.
 
Za razliku od alergijske astme, kod koje su imunološki mehanizmi jasno prepoznatljivi, kod nealergijske astme točni uzroci nisu uvijek poznati. Ipak, simptomi su slični i uključuju otežano disanje, kašalj i piskanje. Budući da alergije ne igraju ulogu u razvitku ove bolesti, testiranja na poznate alergene ne pokazuje pozitivne rezultate, što otežava dijagnozu.
 
 

Srčana astma

Srčana astma nije prava astma u klasičnom smislu, već skup simptoma koji nalikuju bronhijalnoj (pravoj) astmi, a nastaju zbog srčanih bolesti.
 
Kod osoba koje pate od zatajivanja srca, posebno lijeve klijetke, srce ne radi pravilno te dolazi nakupljanja tekućine u plućima (plućnog edema). Zbog toga dolazi do suženja dišnih putova, iritacije sluznice i pojave simptoma koji su gotovo identični onima kod prave astme: piskanje pri disanju, kašalj, osjećaj gušenja i otežano disanje, osobito u ležećem položaju. Razlikovanje srčane astme od bronhijalne astme ponekad može biti izazovno, ali je ključno jer se liječenje temelji na liječenju osnovne srčane bolesti, a ne primjenjuju se klasični lijekovi za astmu.
 
Pacijenti sa srčanom astmom najčešće imaju i druge simptome zatajivanja srca poput otečenih gležnjeva, umora, smanjene tolerancije na napor i noćnog buđenja zbog gušenja.
 
 

Uzroci i okidači astme

Astma nastaje zbog složenog međudjelovanja genetskih čimbenika i utjecaja okoliša.
 
Jedan od najvažnijih i najčešćih uzroka astme je nasljedna sklonost alergijama, što se u medicini naziva atopija. Djeca čiji roditelji pate od astme ili drugih alergijskih bolesti, poput ekcema ili alergijskog rinitisa, imaju znatno veći rizik od razvoja astme.
 
Kod mnogih bolesnika astma je povezana s alergijama, što znači da imunološki sustav burno reagira na inače bezopasne tvari poput peludi, kućne prašine, plijesni ili životinjske dlake. Alergeni su najčešći uzročnici astme, a njihovo udisanje pokreće upalu i sužavanje bronha, što dovodi do simptoma bolesti.
 
Osim alergena, fizički napor može izazvati astmatične simptome, osobito ako osoba vježba na hladnom ili suhom zraku. Ova pojava poznata je kao astma izazvana naporom i posebno pogađa djecu i sportaše. Psihološki stres, anksioznost i emocionalna napetost mogu dovesti do pogoršanja simptoma, a ponekad i do napadaja.
 
Infekcije dišnog sustava, poput prehlade i gripe, također su česti provocirajući čimbenici. One uzrokuju upalu i povećavaju osjetljivost bronha, što pogoršava simptome. Onečišćenje zraka, dim cigareta, izloženost kemikalijama, jakim mirisima i hladnom zraku također su česti provocirajući faktori. Kod nekih osoba, napadaj astme može biti izazvan i uporabom lijekova poput nesteroidnih protuupalnih sredstava (npr. ibuprofena), što ukazuje na složenost i individualnost bolesti.
 
Svaki bolesnik ima svoje specifične okidače, zbog čega je ključno voditi evidenciju o simptomima kako bi se pravovremeno prepoznali i izbjegli.
 
 

Simptomi astme

Simptomi astme mogu biti vrlo raznoliki i varirati u intenzitetu, učestalosti i načinu pojavljivanja od osobe do osobe.
 
Iako se neki simptomi mogu pojaviti povremeno i biti blagi, u određenim situacijama mogu naglo eskalirati i ugroziti život, osobito ako se ne prepoznaju na vrijeme ili se ne liječe pravilno.
 
Najčešći i najprepoznatljiviji simptom astme je otežano disanje, koje se javlja zbog suženja dišnih putova. Osoba s astmom može osjetiti da ne može udahnuti dovoljno zraka, što stvara osjećaj panike i dodatno pogoršava situaciju. Otežano disanje često je popraćeno zvukom piskanja/zviždanja pri izdisaju, koje nastaje zbog otežanog izlaska zraka kroz sužene bronhe te je obično najizraženije tijekom noći ili rano ujutro, kada je osjetljivost dišnih puteva povećana.
 
Kašalj je još jedan čest simptom astme, a može se javiti kao suh, nadražajan kašalj koji traje danima, osobito nakon fizičkog napora, smijanja ili izlaganja hladnom zraku. Kašalj je često podcijenjen kao simptom, ali u nekim slučajevima može biti i jedini znak bolesti, što dodatno otežava dijagnozu. Kronični kašalj kod djece treba pažljivo pratiti jer može biti rani pokazatelj astmatične bolesti.
 
Osjećaj stezanja u prsima još je jedan uobičajen simptom astme koji se opisuje kao pritisak, težina ili zatezanje u prsima. Ovi simptomi često se pogoršavaju noću ili u ranim jutarnjim satima, zbog čega bolesnici mogu imati probleme sa spavanjem.
 
Simptomi astme izraženiji su noću jer kako se mišići dišnog sustava relaksiraju tijekom spavanja, tako se sužavaju gornji dišni putevi, što pogoduje razvitku napadaja astme.
 
Simptomi astme mogu se zamijeniti s drugim bolestima, poput kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB), respiratornih infekcija, refluksa želučane kiseline ili anksioznih napadaja. Zbog toga je ključno provesti točnu dijagnostiku.

 

Dijagnostika astme

Dijagnosticiranje astme može biti izazovno zbog njezine varijabilnosti i sličnosti s drugim bolestima dišnog sustava.
 
Prvi korak u dijagnostici astme najčešće uključuje detaljan razgovor između pacijenta i liječnika. Liječnik će pitati o simptomima poput kašlja, otežanog disanja, piskanja u prsima i osjećaja stezanja, a posebno će obratiti pozornost na njihovu učestalost, trajanje i povezanost s određenim okidačima, kao što su fizički napor, alergeni ili hladan zrak. Također se ispituje obiteljska anamneza, jer je nasljedna sklonost jedan od najvažnijih rizičnih čimbenika za razvoj astme.
 
Nakon uzimanja povijesti bolesti, jedna od osnovnih dijagnostičkih metoda je spirometrija, koja je neinvazivan test kojim se mjeri količina i brzina zraka koji osoba može udahnuti i izdahnuti. Osobe s astmom često imaju smanjen protok zraka zbog suženih bronha, a spirometrija to jasno pokazuje kroz smanjenu vrijednost FEV1 (volumen zraka izdahnut u prvoj sekundi). U slučaju da su rezultati spirometrije granični ili neodređeni, može se provesti i test bronhodilatatorom, gdje se nakon primjene lijeka koji širi dišne puteve ponavlja spirometrija. Ako se plućna funkcija poboljša nakon primjene bronhodilatatora, to snažno upućuje na prisutnost astme.
 
Kada osnovni testovi ne daju dovoljno informacija, koristi se i metakolinski tj bronhoopstrukcijski test, gdje pacijent udiše metakolin koji blago sužava dišne puteve kod osoba s astmom.
 
Osim funkcionalnih testova, važno je analizirati upalne procese u dišnim putevima. Kod mnogih osoba s astmom prisutan je povećani broj jedne vrste leukocita - eozinofila. Povišena vrijednost eozinofila (eozinofilija) u ispljuvku ukazuje na alergijsku komponentu bolesti i može pomoći u odabiru terapije.
 
U nekim slučajevima provode se i testovi na alergije, kao što su kožni ubodni testovi ili krvne pretrage na specifična IgE protutijela, osobito ako se sumnja na alergijsku astmu. Rtg snimanje pluća, iako se ne koristi za potvrdu astme, može poslužiti za isključenje drugih bolesti poput upale pluća, tumora ili stranih tijela u dišnim putevima.
 
 

Liječenje astme

Liječenje astme temelji se na dugoročnoj kontroli bolesti i brzom ublažavanju kada dođe do pogoršanja simptoma.
 
Cilj terapije nije samo smanjiti učestalost i jačinu napadaja, već omogućiti osobi da vodi normalan i aktivan život bez značajnijih ograničenja. Pristup liječenju je individualiziran, što znači da se terapija prilagođava vrsti, težini i učestalosti simptoma kod svakog pacijenta.
 
Za dugoročnu kontrolu upale i sprječavanje napadaja koriste se inhalacijski kortikosteroidi, koji smanjuju kroničnu upalu u dišnim putevima i smanjuju osjetljivost na okidače. Uz njih se mogu koristiti dugodjelujući bronhodilatatori, leukotrienski antagonisti ili biološki lijekovi koji ciljano djeluju na imunološke procese povezane s alergijskom astmom.
 
Inhalatori su najvažniji oblik primjene lijekova jer omogućuju izravno djelovanje u dišnim putevima uz minimalne nuspojave na ostatak tijela. Među najpoznatijim i najčešće korištenim inhalatorima za trenutno ublažavanje simptoma je Ventolin, koji sadrži salbutamol, lijek iz skupine bronhodilatatora. Ventolin djeluje brzo, opušta mišiće oko bronha i olakšava disanje unutar nekoliko minuta. Koristi se po potrebi, najčešće prije fizičke aktivnosti ili pri pojavi simptoma. Edukacija pacijenata o pravilnoj upotrebi inhalatora iznimno je važna jer nepravilna tehnika može značajno smanjiti učinkovitost terapije.
 
Važan dio liječenja uključuje i promjene u načinu života. Osobe s astmom trebaju izbjegavati poznate okidače kad god je to moguće. To uključuje izbjegavanje alergena, prestanak pušenja, kontrolu prašine u kući, korištenje pročišćivača zraka i izbjegavanje izlaganja hladnom zraku. Redovita tjelesna aktivnost je korisna, ali se mora provoditi uz odgovarajuću zaštitu i primjenu preventivnih lijekova ako je potrebno.

 

Astma kod djece

Astma je jedno od najčešćih kroničnih oboljenja dišnog sustava u dječjoj populaciji i zahtijeva posebnu pažnju zbog utjecaja koji ima na svakodnevni život djeteta i njegove obitelji.
 
Specifičnost astme u dječjoj dobi leži u činjenici da su simptomi često neprepoznati ili zamijenjeni za obične virusne infekcije, osobito kod mlađe djece koja ne mogu jasno opisati što osjećaju. U mnogim slučajevima prvi znakovi bolesti javljaju se u obliku suhog i upornog kašlja, naročito tijekom noći, pri fizičkom naporu ili nakon izlaganja hladnom zraku. Djeca mogu djelovati umorno, izbjegavati fizičku aktivnost ili se često buditi zbog noćnog kašlja, što utječe na njihovo zdravlje i školski uspjeh.
 
Učestale virusne respiratorne infekcije mogu izazvati pogoršanja simptoma i potaknuti razvoj bolesti kod djece koja imaju predispoziciju za razvoj astme.
 
Liječenje astme kod djece temelji se na istim principima kao i kod odraslih, ali zahtijeva individualizirani pristup koji uzima u obzir dob djeteta, sposobnost primjene inhalatora te suradnju roditelja. Inhalacijski kortikosteroidi čine osnovu preventivne terapije, dok se bronhodilatatori poput salbutamola koriste za brzo olakšanje simptoma. Vrlo je važno naučiti dijete pravilno koristiti inhalator i nadzirati redovitost primjene lijekova. Također, od iznimne je važnosti identificirati i izbjegavati okidače, kao i educirati roditelje i djecu o prirodi bolesti i kako se bolest može tretirati. Redovite kontrole kod pedijatra ili pulmologa omogućuju pravovremeno prilagođavanje terapije i prevenciju komplikacija.
 
 

Astma i sport

Iako se nekoć smatralo da osobe s astmom trebaju izbjegavati fizičke napore, danas je jasno da sport ne samo da nije zabranjen, nego može biti izuzetno koristan za osobe koje boluju od astme.
 
Redovita tjelesna aktivnost poboljšava kapacitet pluća, jača dišne mišiće i smanjuje osjetljivost na okidače, ali je nužno da vježbanje bude pravilno planirano i provedeno uz odgovarajuće mjere opreza.
 
Osobe s astmom mogu se baviti gotovo svim sportovima, ali ključno je razumjeti vlastite granice i znati kako reagirati ako dođe do pogoršanja simptoma tijekom aktivnosti. Prije intenzivnog vježbanja preporučuje se korištenje bronhodilatatora, kao što je Ventolin, koji širi dišne puteve i omogućuje lakše disanje. Ovaj lijek treba uzeti desetak minuta prije početka aktivnosti, osobito ako se zna da fizički napor izaziva simptome.
 
Također je preporučljivo provesti adekvatno zagrijavanje prije vježbanja i postupno povećavati intenzitet. Hladan i suh zrak može dodatno iritirati dišne puteve, stoga je tijekom zimskih mjeseci važno disati kroz nos, a ne kroz usta, kako bi se zrak zagrijao i ovlažio prije nego što uđe u pluća. Osobe koje vježbaju na otvorenom trebaju izbjegavati dane s visokim razinama zagađenja ili peludi ako znaju da su alergične.
 
 

Prevencija i upravljanje astmom

Prevencija i uspješno upravljanje astmom temelje se na razumijevanju bolesti, redovitom praćenju simptoma i primjeni individualno prilagođene terapije.
 
Iako se astma ne može u potpunosti izliječiti, uz pravilno liječenje i zdrav stil života moguće ju je držati pod potpunom kontrolom, do te mjere da oboljela osoba živi bez simptoma i značajnih ograničenja.
 
Prvi i najvažniji korak u prevenciji napadaja astme je identifikacija i izbjegavanje poznatih okidača. To može uključivati alergene, duhanski dim, hladan zrak, zagađenje, stres ili intenzivan fizički napor bez pripreme. Kod osoba s alergijskom astmom, vrlo je korisno smanjiti izloženost kućnim alergenima redovitom ventilacijom prostora, korištenjem HEPA filtera, pranjem posteljine na visokim temperaturama i uklanjanjem tepiha i zavjesa koje skupljaju prašinu.
 
Redovito uzimanje propisane terapije temelj je dobre kontrole bolesti. Važno je ne prekidati terapiju čim simptomi nestanu, jer se time povećava rizik od povratka upale u dišnim putevima.
 
Također se preporučuje redovita kontrola plućne funkcije pomoću spirometrije, što omogućuje rano otkrivanje pogoršanja i pravovremenu prilagodbu terapije. Osim toga, važno je cijepiti se protiv gripe i pneumokoka, jer infekcije mogu značajno pogoršati simptome astme.
 
Edukacija oboljelih i njihovih obitelji ključna je za učinkovito upravljanje astmom. Informirani pacijent zna prepoznati prve znakove pogoršanja, pravilno koristi lijekove i aktivno sudjeluje u očuvanju svog zdravlja. Prevencija i upravljanje astmom nisu jednokratne aktivnosti, već cjeloživotni proces koji zahtijeva suradnju između pacijenta, liječnika i zajednice.
 
 
Nazovite i rezervirajte termin