Dijagnoza dijabetesa melitusa uključuje širok raspon bolesti koje su karakterizirane povišenom koncentracijom glukoze u krvi. Inzulin je jedini fiziološki važan hormon koji snižava razinu glukoze u krvi. Dijabetes može tako biti posljedica smanjenog izlučivanja inzulina iz beta stanica gušterače te tako nastaje šećerna bolest tip 1 (dijabetes melitus tip 1 ili inzulin ovisni dijabetes melitus). Šećerna bolest može nastati i kao posljedica smanjene osjetljivosti stanica jetre, mišića i masnih stanica na djelovanje inzulina što dovodi do šećerne bolesti tip 2 (dijabetes melitus tip 2 ili inzulin neovisni dijabetes melitus).
U djece i adolescenata najčešće se javlja inzulin ovisna šećerna bolest, odnosno radi se o dijabetesu tip 1 koji je nastao kao posljedica autoimunih procesa u organizmu.
Učestalost ovog oblika dijabetesa u zadnjih 50 godina značajno raste. Istovremeno se uočava sve češća pojava bolesti u sve mlađe djece, posebno u one mlađe od 5 godina. Ovaj porast podupire tezu o važnosti vanjskih faktora u nastanku dijabetesa tipa 1, obzirom da se promjenama genetike teško može objasniti ovako brz porast učestalosti neke bolesti. Epidemiloške studije u cijelom svijetu pokazale su da se učestalost dijabetesa tip 1 razlikuje u različitim populacijama, npr. najniža je u Kini i Venezueli, dok je najviša u Skandinavskim zemljama i Sardiniji. Hrvatska spada u grupu zemalja s visokim rizikom za nastanak dijabetesa tip 1 prema Svjetkoj zdravstvenoj organizaciji obzirom da se godišnje u nas dijagnosticira dijabetes u više od 15 djece i adolescenata na 100 tisuća djece iste dobi, odnosno da se dijabetes melitus tip 1 u Hrvatskoj godišnje dijagnosticira u oko 130 do 160 djece. Ono što je također zabrinjavajuće je godišnji porast učestalosti od više od 5% te najveći porast učestalosti u najmlađe djece, one mlađe od 5 godina.
(http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25080870)
Iako se zadnjih godina postigao značajan napredak u poznavanju epidemiologije ovog oblika dijabetesa još uvijek nisu razvijene metode koje bi bile učinkovite u prevenciji dijabetesa tip 1 ili identificiranju faktora okoliša koji doprinose nastanku ove bolesti.
Dijabetes melitus tip 2
S druge strane dijabetes melitus tip 2 (inzulin neovisni dijabetes melitus) u djece i adolescenata postaje važan javno zdravstveni problem u cijelom svijetu. Iako je u nas učestalost ovog oblika dijabetesa značajno manja, obzirom na epidemiju pretilosti koja u nas također poprima značajne razmjere pitanje je vremena kada će ovaj obik dijabetesa po učestalosti činiti značajan dio naših bolesnika. U Sjevernoj Americi već sada više od 30% novodijagnosticiranih bolesnika sa šećernom bolešću ima upravo ovaj obik bolesti što je u uskoj vezi s epidemijom debljine u mladih. Za usporedbu je podatak da su ti bolesnici sredinom 90-tih činili samo 2-4% svih bolesnika s dijabetesom u populaciji djece i adolescenata u Sjevernoj Americi. Iz tog su razloga pedijatrijski endokrinolozi kao i ranije s dijabetes melitusom tip 1 pokrenuli formiranje timova koji se sada posebno bave liječenjem pretilosti i posljedično dijabetesa tip 2, a takvi su timovi formirani i u nas. Epidemija dijabetesa tip 2 nije ograničena samo na SAD, naime oko 80% novodijagnosticiranih bolesnika s dijabetesom u Japanu ima tip 2 dijabetes, što se i tamo javilo paralelno s povećanom učestalošću debljine. Dodatno je zabrinjavajuća činjenica da su u ovih bolesnika ranije prisutni rizični faktori za kardiovaskularne bolesti, najčešće već kod postavljanja dijagnoze dijabetesa a to su poremećaji metabolizma masnoća i povišen tlak.
Dijabetes malitus tip 1
Dijabetes melitus tip 1 liječi se prventveno inzulinom. Pri tome prema različitim načinima inzulinske terapije koji su prilagođeni prvenstveno dobi djeteta, dijete prima 4-8 potkožnih injekcija inzulina dnevno, najčešće dvije koje su potrebne za pokrivanje endogene proizvodnje glukoze, a ostale koje se daju prije svakog obroka ovisno o količini ugljikohidrata u obroku. Osim toga za dobru regulaciju važno je svakodnevno mjerenje glukoze u krvi prije svakog obroka, prije spavanja i povremeno noću, a u najmanje djece broj mjerenja glukoze nekad je i veći od 10 puta dnevno.
Uz inzulin i kontrolu šećera u krvi važnu ulogu u liječenju ima pravilna prehrana i tjelesna aktivnost. Redovito bavljenje sportom predstavlja jednu od važnijih mjera u liječenju i regulaciji šećerne bolesti kako u tipu 1 tako i u tipu 2 dijabetesa melitusa.
Brojna istraživanja nedvojbeno ukazuju na važnost tjelesne aktivnosti u liječenju i prevenciji dijabetesa tipa 2. Redovita aerobna tjelovježba dovodi do redukcije visceralne masti i tjelesne težine a bez redukcije mišićne mase, poboljšava osjetljivost na inzulin, kontrolu glukoze u krvi i krvnog tlaka, profil masnoća u krvi te sveukupni rizik od kardiovaskularnih bolesti. Obzirom na navedeno redovita tjelesna aktivnost se uz pravilnu prehranu smatra jednom od osnovnih komponenti liječenja dijabetesa tipa 2, a tek su na drugom mjestu lijekovi koji pomažu snižavanju šećera u krvi te na kraju inzulin.
Osim toga tjelesna aktivnost koja je u skladu s uzrastom, spolom i mogućnostima djeteta značajna je ne samo za tjelesno već i za psihološko zdravlje djeteta.
doc. dr. sc. Nataša Rojnić Putarek, dr. med.
Pedijatrija
Docentica Nataša Rojnić Putarek, pedijatar endokrinolog i dijabetolog, docentica je na Katedri za pedijatriju, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a vršila je dužnost pročelnice Zavoda za endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju KBC Zagreb te Referentnog centra za dječju endokrinologiju i dijabetes Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske.
