Bolesti štitnjače u trudnoći – važna uloga joda

Bolesti štitnjače u trudnoći – važna uloga joda
Bolesti štitnjače su česte u ženskoj populaciji. Hipertireoza (pojačan rad štitnjače) se javlja u oko 5 od 1000 žena, a hipotireoza (smanjen rad štitnjače) u oko 3-10 od 1000 žena. S obzirom da je bolest štitnjače češća u žena, za očekivati je da će se pojaviti i tijekom trudnoće.

Tijekom proteklih 3-4 desetljeća došlo je do značajnog pomaka u razumijevanju fizioloških i patoloških mehanizama u funkciji štitnjače povezanih s trudnoćom. Trudnoća može utjecati na tijek bolesti štitnjače i obrnuto, bolesti štitnjače mogu utjecati na tijek trudnoće. Štoviše, poremećaji štitnjače (i njihovo liječenje) mogu utjecati i na trudnicu i na fetus u razvoju.

 

Fiziologija štitnjače u trudnice

Tijekom trudnoće dolazi do pojačanog izlučivanja joda s posljedičnom smanjenom koncentracijom joda u plazmi i smanjenim transplacentarnim prijenosom joda u fetus što može rezultirati manjkom joda i kod majke i kod ploda. Nadalje, u prvom tromjesečju trudnoće fiziološki dolazi do povišenja razine slobodnih hormona štitnjače (fT4 i fT3), ukupnih hormona (T4 i T3) i smanjenjem bazalne razine TSH.

Kada se interpretiraju nalazi hormona štitnjače jako je važno voditi računa o periodu trudnoće te je nužan oprez pri interpretaciji.

 

Jod i štitnjača

Fiziološke promjene koje se događaju u majčinom tijelu dovode do povećanja potreba za hormonima štitnjače od oko 50% iznad onih koje su bile prisutne prije koncepcije. Da bi se postiglo potrebno povećanje proizvodnje hormona štitnjače, unos joda mora biti adekvatan, te nešto veći, posebno u prvom tromjesečju.

U žena s dovoljnim unosom joda, zalihe joda koje već postoje u štitnjači dovoljne su za pokrivanje pojačanih zahtjeva tijekom trudnoće. S druge strane, u područjima u kojima je unos joda hranom nedovoljan ili graničan dolazi do značajnih promjena tijekom trudnoće.

Deficit joda prisutan u kritičnim fazama trudnoće kao i rane dječje dobi dovodi do poremećaja razvoja mozga i mentalnih funkcija djeteta. On je i dalje jedan od glavnih uzroka neurointelektualnih poremećaja u djece širom svijeta.

Najrasprostranjenija metoda korekcije deficita joda u hrani je jodiranje soli odnosno dodatak adekvatnih količina kalijevog jodida u svu sol predviđenu za konzumaciju u ljudi i domaćih životinja. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) unos joda u trudnica i dojilja bi trebao biti 250 µg/dan, dok bi u odrasle osobe izvan trudnoće trebao biti 150 µg/dan.

 

S unosom joda treba biti oprezan

Žene s poznatom bolešću štitnjače prije trudnoće odnosno autoimunom bolešću ili autonomnim čvorom u štitnjači mogu imati nuspojave od prekomjernog unosa joda. Za sada ne postoje jednoznačne smjernice koje bi definirale „koliko joda je previše joda “. Osim toga, nema dokaza o eventualnom benefitu ukoliko je dnevni unos joda više nego dvostruko veći od preporučenog dnevnog unosa.

Tijekom dojenja, produkcija hormona štitnjače i izlučivanje joda urinom vraćaju se u normalu, ali se jod i dalje koncentrira u žljezdanom tkivu dojke. S obzirom da majčino mlijeko opskrbljuje dojenče s oko 100 µg joda dnevno, u dojilja se također preporuča unos joda od 250 µg/dan (prema WHO).

Naša zemlja spada među zemlje sa dobro organiziranom općom prevencijom deficita joda jodiranjem soli. Stoga, nije potrebno povećavati unos joda hranom. Preporuča se, ipak, uzimanje vitaminsko mineralnih suplementa posebno pripremljenih za trudnice a koji sadrže i jod.
Nazovite i rezervirajte termin