Dijabetička ketoacidoza

Dijabetička ketoacidoza (DKA) je akutna, po život opasna komplikacija šećerne bolesti koja se javlja u 15-70% novootkrivenog bolesnika, češća je i brže nastaje u manje djece (<2 godine), ali se može javiti i u osoba s već dijagnosticiranim dijabetesom, najčešće tijekom akutnog infekta ili u slučaju neredovitog davanja inzulina.

DKA nastaje zbog apsolutnog ili relativnog nedostatka inzulina. U tom slučaju organizam za dobivanje energije ne koristi glukozu (šećer) nego sagorijeva masti, pri čemu se stvaraju ketonska tijela. S obzirom da su ketoni „kiseli“, dolazi do zakiseljavanja organizma ili acidoze te tijelo aktivira mehanizme kojima nastoji ispraviti pretjeranu kiselost krvi, a jedan od njih je ubrzano i duboko disanje. Razina šećera u krvi stoga raste, jer ne može ući u stanice i prelijeva se u mokraću, povlačeći za sobom vodu i soli, zbog čega se javlja učestalo i obilno mokrenje koje prati pojačana žeđ.

Simptomi

Karakteristični simptomi, koji se razvijaju postupno tijekom nekoliko sati trajanja visoke razine glukoze u krvi (GUK), su suhoća kože i vidljivih sluznica, mučnina, povraćanje, bol u trbuhu, ubrzano i duboko disanje, opća slabost te poremećaj svijesti.

Kod teške dijabetičke ketoacidoze disanje postaje naporno, čujno i duboko (Kussmaulovo disanje). Iz ustiju je prisutan zadah po ketonima, koji se obično opisuje kao “voćni”, a može se javiti i poremećaj svijesti različita stupnja, od pospanosti pa sve do kome.

Ako se ne liječi, DKA dovodi do smrtnog ishoda, no uz pravodobno i primjereno liječenje smrtnost je manja od 1% (u djece 0,15-0,3%). Najopasnija komplikacija DKA i njezinog liječenja koja je odgovorna za 50-90% svih smrtnih ishoda u okviru DKA je edem mozga. Učestalost klinički simptomatskog edema mozga je oko 0,5-0,9%, a smrtnost je i dalje visoka, čak 21-24% prema različitim literaturnim izvještajima.

Terapijski ciljevi

Glavni terapijski ciljevi kod liječenja DKA su nadoknada izgubljene tekućine i soli, normalizacija razine šećera u krvi te prekid stvaranja ketona. Liječenje uključuje intravensku primjenu tekućine, elektrolita (infuziju) i inzulina. Važno je da se provodi na specijaliziranim medicinskim ustanovama koje imaju iskustvo u liječenju DKA i osposobljenom za liječenje i intenzivan nadzor bolesnika.

U edukaciji bolesnika s dijabetesom posebna se važnost pridaje upravo postupcima kako spriječiti nastanak dijabetičke ketoacidoze te kada zatražiti medicinsku pomoć u slučaju njezina razvitka. S druge strane osobe koje nemaju dijagnosticiran dijabetes, ali pojačano mokre i žeđaju, te gube na tjelesnoj težini, trebale bi bez odgađanja posjetiti liječnika.