Rođena je 1953.g. u Zagrebu. Osnovno i srednje školovanje završila je u Zagrebu kao i Medicinski fakultet (1972.- 7.). Nakon obveznog liječničkog staža /OB. J. Kajfeš (KB. S. Duh); 1977.-8., te jedne godine rada u primarnoj medicini, od 1979. g. je zaposlena u Traumatološkoj bolnci odnosno od 1983. g. u Klinici za traumatologiju, Draškovićeva 19. koja se od 2010. g.nalazi u sklopu KBC. S. milosrdnice. Tijekom nekolio godina bila je voditelj Kliničke jedinice za internu medicinu i Jedinice za metaboličke poremećaje kostiju, Kl. za traumaologiju.

Prim. mr. sc. Dolores Car je cijeli svoj radni vijek do odlaska u starosnu mirovinu 2019. g. posvetila inicijalno kirurškom, a potom i intenzivnom, te općem internističkom zbrinjavanju kirurškh, traumatoloških i ortopedskih pacijenata. Prve godine rada provodi kao sekundarac i specijalizant kirurgije. Zbog specifičnih potreba Klinike za traumatologiju kao samostalne ustanove, 1984. g. započinje specijalizaciju iz interne medicine (KBC Rebro), te od 1988. g. radi u Klinici za traumatologiju kao specijalista interne medicine.

Tijekom svog rada je provodila kontinuiranu med. izobrazbu i to uvjek u skladu s potrebama Klinike za traumatologiju. Tako se u samom početku svog kirurškog rada posvetila intenzivnom liječenju pacijenta s opeklinama, te je po povratku sa specijalizacije iz interne med. nastavila zbrinjavanje teških traumatoloških pacijenata u uskoj suradnji s liječnicima ostalih struka.

Klinika za traumatologiju bila je 90.-tih god. jedan od ključnih nosilaca zbrinjavanja ratnih ozljeda koje su uključivale i vrlo teške komplikacije u posttraumatskom i postoperacijskom periodu. U timskom radu s ostalim kolegama dr. D. Car se posvetila rješavanju nekoliko ključnih i vitalnih problema ozljeđenika, osobito teško ozlijeđenih osoba: tromboembolizam, zatajenje mikrocirkulacije, višestruko zatajenje organa, krvarenje iz stresnih lezija gornjeg dijela probavnog sustava, zbrinjavanje infekcija i sepse, katabolizam i nutritivne potrebe, te zbrinjavanje specifičnih internističkih poremećaja u traumatoloških i ortopedskih pacijenata.

U skladu s navedenim, dr. D. Car provodi kontinuiranu izobrazbu iz područja tromboembolizma i koagulacije, te intenzivne medicine, sudjeluje aktivno na brojnim inozemnim i hrvatskim skupovima, jedan je od redovitih sudionika na simpozijima intenzivne medicine – Brijuni od 2000. – 2005.  Autor je zapaženih radova i dobitnik priznanja iz ovog područja: Thromboembolism after Injury; Prevention of Tromboembolism in Trauma Patients, Control of Hypercoagulability in Burn Patients, Infekcije u JIL-u i brojni drugi. Tijekom niza godina redoviti je član ISTH i Mediteranske lige za trombozu i hemostazu. Aktivno je sudjelovala na brojnim hrvatskim i inozemnim skupovima iz područja traumatologije prezentirajući svoje interesno područje. Kontinuirano obrađuje globalne poremećaje cirkulacije u tramatoloških i kirurških pacijenata. Također se intenzivno bavi prevencijom i zbinjavanjem infekcija u teško ozlijeđenih i vitalno ugroženih osoba. Vezano uz intenzivno liječenje u žarištu interesa dr. D. Car uvjek je bila prevencija globalne ishemije i posljedičnih vitalnih komplikacija.

Dr. Dolores Car je unatrag nekoliko desetljeća u svojoj ustanovi započela mjere prevencije venskog tromboembolizma nakon ozljeda i ortopedskih zahvata, uz naglasak na adaptirane doze antikoagulansa (LMWH), te produženu prevenciju VTE u nekim ortopedskim skupinama odnosno nakon teških ozljeda vezanih uz dugotrajnu nepokretnost. Začetnik je uvođenja brojnih antikoagulantnih lijekova, te u novije vrijeme i novih oralnih antikoagulansa u standardne antikoagulantne protokole Klinike za traumatologiju.

Naglašavala je važnost i provodila kontrolu pojačane sklonosti zgrušavanju krvi u različitim skupinama pacijenata, te pacijenata sa značajnim komorbiditetom u uznapredovaloj dobi uz individualni pristup prevenciji i liječenju s obzirom na pojavnost različitih komplikacija.

Istovremeno uz jasno definiran problem hiperkoagulabiliteta i rizik od troboembolizma, dr. D. Car je petnaestak god. posvetila intenzivnom zbrinjavanju gastrointestinalnih poremećaja i prevenciji stresnih lezija gornjeg dijela probavnog sustava budući da su u „ratnim“ godinama krvarenja iz ovih lezija dodatno vitalno ugrožavala traumatizirane pacijente. Navedeno je uključivalo: edukaciju iz endoskopije u ratnim uvjetima (KB Merkur / 1992.), poslijediplomski studij iz Gastroenterologije s hepatologijom (Med. fakultet u Zagrebu), magisterij: Stresne lezije sluznice gornjeg dijela probavnog sustava (mentor Prof. dr. M. Katičić), kontinuiranu edukaciju i radove iz tog područja.

Tako su se dva naizgled suprotna područja intenzivističkog zbrinjavanja, TROMBOZA koja dovodi do prekida cirkulacije i KRVARENJE našla u žarištu interesa dr. D. Car, a poduzete mjere liječenja i th. protokoli doveli su do smanjenja komplikacija i smrtnosti u teških bolesnika nakon traume. Nadalje, sveobuhvatnim zbrinjavanjem svih ovih poremećaja dr. D. Car je definirala pojam distresa probavnog sustava i TRAUMATSKE bolesti što je prezentirala u svojim radovima.

Interesi dr. Dolores Car u novije doba unatrag dva desetljeća su drugi internistički poremećaji i dekompenzacija kroničnih internističkih bolesti nakon ozlede i operacijskih zavata. U prvi plan dolaze prevencija i zbrinjavanje akutnih kardiovarkularnih incidenata, različiti metabolički poremećaji, zbrinjavanje šećerne bolesti u teških ozljeđenika, disfunkcija štitnjače u navedenoj populaciji, te mnogi drugi.

Od 1999. Dr. Dolores Car je u Klinici za traumatologiju pokrenula djelatnost za METABOLIČKE POREMEĆAJE KOSTIJU koja je uključivala dijagnostiku (UZV, DXA), te nekoliko ambulanti za metaboličke poremećaje kostiju odnosno osteoporozu. S obzirom da su strukturni problemi koštanog tkiva sastavnica koštane patologije odnosno koštanih prijeloma, ovo područje je od posebne važnosti za Kliniku za traumatologiju. Posebna pažnja usmjerena je na rano otkrivanje koštanih poremećaja, detekciju sekundarnih čimbenika u njhovu nastajanju, te prevenciju i liječenje osteoporoze odnosno prevenciju sekundarnih prijeloma u pacijenata s osteoporozom. Pri tome je  Prim.dr. D. Car uvjek naglašavala osnovni cilj liječenja osteoporoze, a to je PREVENCIJA niskoenergetskih KOŠTANIH PRIJELOMA i CJELOVITI pristup liječenju koji uz standane lijekove uključuje niz dodatnih važnih mjera. To uključuje i dobru kontrolu komorbiditeta odnosno bolesti koje uz primarnu osteoporozu dovode do značajnog poremećaja strukture i funkcije koštanog tkiva. Na tom podrućju dr. D. Car je objavila više stručnih i znanstvenih radova. Osobitu pažnju posvećuje definiranju bolesti i njenog stadija, individualnom pristupu i cjelovitom terapijskom pristupu, suprotstavlja se ignoriranju ove kronične bolesti, te ulaže osobite napore u kvalitetnom praćenju bolesti i poboljšanju globalne adherencije. Cjeloviti pristup liječenju osteoporoze podrazumijeva i zbrinjavanje često prisutnih ostalih metaboličkh poremećaja: sarkopenija, metabolićki sy te brojne druge. Procjena nutritivnog stausa i potreba važna je za provođenje odgovarajućih mjera s ciljem očuvanja integriteta koštanog i mišićnog tkiva. Sve navedeno u skladu je s osnovnim principom očuvanja zdravlja lokomotornog sustrava i osiguranja dobre pokretljivosti: POKRET JE ŽIVOT.