Pretilost u djece

Pretilost u djece

Debljina kao javnozdravstveni problem

Danas je pretilost u djece i s njom združene bolesti poprimila epidemijske razmjere u djece i adolescenata. Hrvatska spada u zemlje sa sve većim brojem pretilih, a gotovo četvrtina školske djece u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu težinu.

Roditelji koji se obraćaju liječniku zbog pretilosti djeteta ne rijetko dolaze s mišlju da je uzrok pretilosti neki endokrinološki poremećaj, što je međutim izrazito rijetko.

U 97%-99% djece radi se o tzv. konstitucijskoj, odnosno jednostavnoj pretilosti, koja nastaje kao rezultat kronične kalorijske neravnoteže, u kojoj je svakodnevni kalorijski unos veći od potrošnje.

Značajnu ulogu u nastanku debljine igraju svakako i nasljedni faktori, uz metabolizam, prehrambene navike, kulturna obilježja i druge okolišne faktore.

 

Debljina kao bolest

Jedna od najznačajnijih komplikacija debljine je šećerna bolest tipa 2 (dijabetes melitus tip 2), koja u pretilih osoba nastaje kao posljedica smanjene osjetljivosti jetrenih, mišićnih i masnih stanica na djelovanje inzulina (inzulinska rezistencija).

Drugi poremećaji koji se javljaju u pretilih osoba su poremećaji disanja u snu, zatim povećana je učestalost astme, bolesti zglobova, a u djevojaka i poremećaj menstruacijskog ciklusa te sindrom policističnih jajnika.

Kao posljedica svega navedenog, povećani je rizik za nastanak bolesti srca i krvnih žila što sve zajedno dovodi do smanjenog očekivanog trajanja života.

Debljina ne utječe samo na tjelesno zdravlje, već i psihosocijalno funkcioniranje. Pokazalo se da su socijalne vještine pretile djece u usporedbi s djecom normalne tjelesne težine značajno smanjene, a pretila djeca češće su izložena izrugivanju. Pretile osobe često su opisane kao neatraktivne, neuspješne, neaktivne, nepopularne, i stoga su često duboko nesretne.

Djeca mogu osjećati izrazitu krivnju i sram zbog svoje debljine, razviti lošu sliku o sebi, mrziti sebe i svoje tijelo, a s vremenom i razviti simptome depresije te izbjegavati društvena događanja i kontakte s vršnjacima.

Oko 80% djece ostaje pretilo i u odrasloj dobi. Rano prepoznavanje prekomjernog dobivanja na težini, u odnosu na linearni rast, vrlo je važno i mora biti strogo nadzirano, prvenstveno od pedijatara.

Upotreba centilnih krivulja, određivanje indeksa tjelesne mase (ITM) i ITM centilnih krivulja može pomoći u otkrivanju rizične djece i procjeni težine pretilosti.

 

Prevencija debljine

U prevenciji i liječenju debljine, najučinkovitije su intervencije usmjerene prema cijeloj obitelji jer aktivacijom cijele obitelji, debljina prestaje biti isključivo djetetov problem. Sudjelovanje svih članova obitelji olakšava usvajanje zdravih životnih navika i smanjuje sukob oko ograničavanja hrane.

U obiteljskom okruženju razvijaju se i održavaju navike hranjenja, određuje se dostupnost, količina i vrsta hrane koja se jede, modelira se ponašanje u vezi s prehranom te reagira na djetetov izbor hrane. Roditelji u velikoj mjeri, posebno u djece prije puberteta, određuju koja će hrana biti djetetu dostupna, imaju kontrolu nad trajanjem i veličinom obroka, određuju socijalni kontekst i emocionalni ton za vrijeme obroka i zbog toga su ključne osobe u provođenju kontrole tjelesne težine u djece.

Pristup liječenju debljine trebao bi biti multidisciplinaran, te uključivati dijetu, fizičku aktivnost (vježbanje) i bihevioralnu terapiju ( psihološku potporu).

 

Pravilna prehrana i dijeta

Već blago smanjenje kalorijskog unosa može biti djelotvorno ukoliko su dijete i njegova obitelj motivirani za promjenu načina prehrane.

Prema preporukama Endokrinološkog društva potrebno je izbjegavati kalorijski bogatu ali nutritivno siromašnu hranu i pića ( slatki napitci, sportska pića, voćni sokovi, većina „fast food“, kalorijski bogati mali obroci - „snackovi“). Pokazalo se da se na taj način kalorijski unos može smanjiti za 500 -1000 kcal dnevno.

Preporuča se kontrolirati kalorijski unos kontrolom veličine obroka, smanjenjem zasićenih masti u prehrani djece starije od 2 godine, povećanjem unosa hrane bogate vlaknima (voća i povrća), redovitim uzimanjem obroka, posebno doručka i izbjegavanjem konstantnog „grickanja“ tijekom dana.

Postoji čitav niz dijeta koje se danas primjenjuju. Za djecu su međutim primjenjive isključivo tzv. „ balansirane „ dijete s određenim omjerom ugljikohidrata, masti i proteina. Te su se dijete ujedno pokazale kao jedine kojih se je lakše pridržavati kroz dulje vrijeme.

U djece je vrlo važno postići sklad između smanjenja kalorijskog unosa koji dovodi do smanjenja težine i održavanja normalnog rasta i razvoja.

Isto je tako važno znati da djeca dio svoje debljine izrastu i da je ponekad dovoljno da stagniraju težinom, a rastom će doći do normalizacije omjera težine i visine.

Bez obzira na različite preporuke dijeta, važno je znati da ukupno smanjenje kalorijskog unosa znatno jače utječe na smanjenje tjelesne težine, nego selektivno smanjenje ugljikohidrata ili masti. Potrebno je voditi računa i o unosu makronutrijenata (željezo, kalcij cink, bakar, magnezij, folna kiselina, vitamini).

No vrlo je važno napomenuti da je pretjerana restrikcija kalorija kontraindicirana u djece, jer može usporiti rast i razvoj. Djeca s prekomjernom težinom moraju imati dobro balansiranu dijetu s dovoljno kalorija da im se omogući rast, ali i s dovoljno ograničenja unosa da dođe do gubitka težine.

 

Tjelesna aktivnost

Pravilnu prehranu u djece potrebno je kombinirati s vježbom da bi došlo do gubitka težine u duljem vremenskom periodu i tu nam posebno u prilog idu ljetni mjeseci u kojima je boravak vani sam po sebi već dovoljan za poticanje potrošnje energije.

Smanjenje kalorijskog unosa bez pojačane fizičke aktivnosti neće dovesti do trajnog gubitka na težini dok će s druge strane redovito vježbanje zajedno sa smanjenjem kalorijskog unosa, dovesti do značajnije redukcije težine nego dijeta sama.

Uz to što doprinosi gubitku težine, fizička aktivnost dovodi do poboljšanja ukupne tjelesne kompozicije, sniženja krvnog tlaka, LDL kolesterola, triglicerida, poboljšanja osjetljivosti na inzulin i omogućuje psihološki dobro osjećanje.

 

Psihološka potpora i potpora obitelji

Neuspjeh provođenja plana redukcije težine uzrokovan je najčešće izostankom potpore obitelji, nedovoljnom motivacijom ili drugim psihološkim stresovima. Uvođenje dijete ne smije se shvatiti kao kazna. U nekim slučajevima pretilo dijete i uža obitelj mogu zajedno provoditi dijetu, prvenstveno odabirom vrste hrane. Sudjelovanje obitelji smanjuje osjećaj izolacije djeteta te se uključenje cijele obitelji u proces redukcije smatra temeljem za uspjeh bilo kojeg plana redukcije težine.

Psihološka potpora djetetu na redukcijskoj dijeti vrlo je važna. Najčešći izazov psiholozima je kako djeci omogućiti promjenu načina prehrane i održati im motivaciju. Svaki program liječenja debljine u djece mora uključiti grupni rad s individualiziranim savjetovanjem, s uključenjem roditelja, čestim sastancima kroz dugi period, odgovarajuću aktivnost i promjene u kućnom okruženju, da se održe promjene djetetova načina života.

Promjena životnih navika djeteta i njegove obitelji, ali i težnja promjeni životnih navika populacije koje pogoduju debljanju, ključni su u sprječavanju epidemije debljine.
Nazovite i rezervirajte termin